Sedamdeset posto mladih u Hrvatskoj nema dovoljno prihoda ni za kupnju, ni za samostalan najam stana — a opet, 91 posto stanovništva živi u nekretnini koju posjeduje. Ove dvije brojke naizgled se ne slažu, sve dok ne uvedete treći, rijetko spominjani element u jednadžbu: nasljedstvo i roditeljsku pomoć. Velik dio hrvatskog "vlasništva" nije rezultat toga da su ljudi zaradili i kupili stan vlastitim prihodom, nego da su ga naslijedili, ili kupili uz pomoć koju kalkulatori isplativosti najma i kupnje jednostavno ne uzimaju u obzir.
Brojka koja razotkriva pravu sliku
Prema istraživanju objavljenom na Indexu, samo 39 posto ispitanika može si priuštiti samostalan život u unajmljenom stanu, a taj udio dodatno pada među mladima od 18 do 30 godina. Istovremeno, gotovo polovina ispitanika vjeruje da će kupnja nekretnine u sljedećih deset godina biti moguća, ali isključivo uz financijsku potporu roditelja, partnera ili kredita — dok tek 20 posto smatra realnim da to postigne isključivo vlastitim sredstvima. Drugim riječima, za polovicu mladih Hrvata, "kupnja stana" u glavi već znači "kupnja uz tuđi novac", ne samostalan financijski pothvat.
Zašto Hrvatska ima nisku "stambenu preopterećenost" iako plaće ne rastu dovoljno
Hrvatska bilježi jednu od najnižih stopa preopterećenosti stambenim troškovima u Europskoj uniji, svega 3,7 posto — brojka koja bi, promatrana izolirano, sugerirala da je stanovanje u Hrvatskoj iznimno pristupačno. Stvarnost je da ta niska brojka ne mjeri koliko bi ljudi realno mogli priuštiti stanovanje da počinju od nule, nego koliko ljudi već živi u nekretninama stečenim davno, po starim cijenama, ili naslijeđenim od roditelja i baka i djedova — dakle bez ikakvog tekućeg troška kredita koji bi ušao u tu statistiku. Preopterećenost je niska ne zato što je stanovanje jeftino za nekoga tko danas ulazi na tržište, nego zato što velik dio populacije to tržište zapravo zaobilazi.
Zašto se čeka do 31. godine: nasljedstvo kao neslužbeni plan B
Hrvati u prosjeku napuštaju roditeljski dom s 31,3 godine, daleko iznad europskog prosjeka od 26,2 godine — i ta razlika od pet godina nije slučajna. Za mnoge mlade Hrvate, ostanak kod roditelja nije samo štednja za predujam, nego i implicitno čekanje na jasniju sliku obiteljske imovine — hoće li i kada roditelji prepisati kuću, hoće li se naslijediti stan bake, hoće li obiteljska pomoć omogućiti izbjegavanje kredita u cijelosti. Ta neizvjesnost, koliko god neformalna, funkcionira kao stvaran financijski plan koji se rijetko izgovara naglas, ali koji objašnjava zašto se toliko mladih Hrvata ne žuri s osamostaljivanjem kroz najam kako je uobičajeno drugdje u Europi.
Kako nasljedstvo iskrivljuje razgovor o "isplati li se kupiti"
Cijela javna rasprava o tome isplati li se kupiti ili unajmiti stan prešutno pretpostavlja da svatko počinje od iste točke — bez imovine, s jednim krugom kredita i vlastitom plaćom. U praksi, dio populacije koji nasljeđuje ili dobiva značajnu roditeljsku pomoć igra posve drugu igru: njima se pitanje "kupiti ili unajmiti" praktički i ne postavlja, jer imovina stiže bez kredita ili uz kredit koji je znatno manji od tržišne cijene. Ostatak populacije, bez te potpore, suočava se s punom težinom tržišnih cijena i standardnim uvjetima kreditiranja. Ovo stvara dvoslojno tržište stanovanja koje se rijetko prepoznaje kao takvo — oni s obiteljskom imovinom i oni bez nje igraju po bitno različitim pravilima, iako obojica tehnički sudjeluju u "istom" tržištu nekretnina.
Državni poticaji kao pokušaj nadoknade, ne rješenje korijena problema
Djelomično svjesna ovog jaza, država je uvela mjere poput subvencioniranja do 30 posto mjesečne rate kredita za prve pet godina za kupce mlađe od 45 godina, uz dodatnih 5 posto po djetetu, te oslobođenje od poreza na promet nekretnina za prve kupce stanova do 150.000 eura. Te mjere pomažu upravo onoj polovici mladih koja nema pristup obiteljskoj imovini ili nasljedstvu, ali ne mijenjaju temeljnu strukturu problema — da je pristup vlasništvu u Hrvatskoj sve više određen time kome roditelji ili bake i djedovi mogu ostaviti stan, a manje time koliko netko zarađuje ili koliko marljivo štedi.
Najvažnija stvar koju treba razumjeti o hrvatskom tržištu nekretnina jest da statistika o "91 posto vlasnika" prikriva više nego što otkriva — iza te brojke stoji generacija koja je stanove otkupila jeftino devedesetih, i njihova djeca i unuci koji ili nasljeđuju taj rezultat, ili se, ako te sreće nemaju, suočavaju s tržištem koje je izgrađeno kao da nasljedstvo uopće ne postoji.
Izvori i dodatno čitanje
- Index.hr — Istraživanje: 70% mladih u Hrvatskoj nema novca za najam ili kupnju nekretnine
- Novi list — Čak 70 posto mladih u Hrvatskoj ne može kupiti ni unajmiti samostalni stan
- Bug.hr — Koja je veza kasnog napuštanja roditeljskog doma u Hrvatskoj i visoke stope stanovanja u vlasništvu?
- OECD — Tackling housing challenges: OECD Economic Surveys: Croatia 2026
- Lider media — Hrvati napuštaju roditeljski dom s 31 godinom, najkasnije u EU
