U zagrebačkom kafiću Crni mačak, između kave i piva, stoji ormar koji izgleda kao da je ispao iz osamdesetih — drveni arkadni kabinet s ekranom, joystickom i tipkama koje glasno kliknu pri svakom udarcu. Unutra, ispod te namjerno staromodne ljušture, krije se Raspberry Pi i hrpa Arduino pločica. Netko je odlučio da nostalgija zaslužuje moderan pogon, i pogodio je trenutak savršeno.
Muzej vrijedan dva milijuna eura na tri kata
U svibnju 2025. Zagreb je dobio Muzej povijesti videoigara — prostor od 800 četvornih metara raspoređen na tri kata, s više od tri tisuće izložaka koji prate razvoj videoigara od kasnih šezdesetih do početka ovog tisućljeća. Projekt je u cijelosti privatno financiran, s ulaganjem od dva milijuna eura, a iza njega stoji Damir Šlogar — hrvatski poduzetnik s više od četrdeset godina iskustva u industriji igara, koji se u projekt vratio iz Kanade nakon karijere na naslovima poput Shreka, Barbie serijala i Battlefielda.
Među izlošcima su i naslovi koji nose status svetih relikvija za povjesničare igara: Tennis for Two iz 1958., prva videoigra ikad napravljena; Computer Space iz 1971., prva komercijalna arkadna igra; te Magnavox Odyssey iz 1972., prva kućna konzola. Uz to, muzej se hvali najvećim Pac-Manom i najmanjim Tetrisom koje ćete negdje vidjeti, te rijetkim platformama poput Atari Lynxa, Nintendo Virtual Boya i Vectrexa — uređajima koje ni mnogi entuzijasti nikad nisu držali u rukama.
Kad je stari kabinet dobio novi mozak
Dok muzej čuva prošlost u izvornom obliku, zagrebački game-dev studio Gamechuck odlučio je prošlost oživjeti na svoj način. Osnivači Igor Kolar i Aleksandar Gavrilović napravili su prvi hrvatski luksuzni arkadni kabinet — izvana dizajniran po uzoru na klasične strojeve iz zlatnog doba arkada, iznutra pogonjen jednom pločom računala i nizom Arduino mikrokontrolera, s programiranom rasvjetom koja reagira na svaku igru.
Kabinet nudi internetsku povezanost, online ljestvice za natjecanje na lokalnoj, regionalnoj i globalnoj razini, te katalog potpuno novih igara dizajniranih posebno za taj uređaj. Prvi primjerak instaliran je u kafiću Crni mačak kao svojevrsni beta test prije šireg plasmana, a drugi je već krenuo prema Grazu u Austriji. Gamechuck ozbiljno razmišlja i o platformi za distribuciju igara nezavisnih retro developera — što bi arkadni kabinet pretvorilo iz jednog stroja u malu izdavačku kuću za nišni žanr.
Zašto se ljudi vraćaju igrama starima 30, pa i 60 godina
Fenomen retro gaminga rijetko je isključivo o nostalgiji generacije koja je odrasla uz te uređaje. Mlađa publika, koja te konzole nikad nije doživjela u originalnom izdanju, sve češće otkriva ih kao estetski i dizajnerski suprotan pol današnjim hiperrealističnim igrama s otvorenim svijetom — jednostavna pravila, trenutni izazov, nula tutorijala koji traju pola sata prije nego što igra uopće počne.
Arkadni bar, za razliku od igranja kod kuće, vraća i društveni element koji je moderno igranje uglavnom izgubilo — red ljudi koji čekaju svoj red, glasno navijanje kad netko obori rekord na ljestvici, tuđe oči koje prate vašu partiju. To je iskustvo koje online multiplayer, koliko god tehnički napredan, jednostavno ne replicira na isti način.
Kolekcionarstvo kao ozbiljan posao
Paralelno s muzejima i arkadnim barovima raste i tržište za pojedince koji žele vlastiti komad te povijesti kod kuće. Specijalizirane trgovine u Zagrebu, poput one s više od dva desetljeća iskustva u prodaji i servisu konzola, danas nude asortiman za PC i najpopularnije konzole, uz sve veću potražnju za originalnim ili obnovljenim starijim uređajima. Cijene rijetkih, dobro očuvanih konzola i kartridža na sekundarnom tržištu rastu iz godine u godinu, jednako kao i cijene vinilnih ploča — fizički predmet iz djetinjstva postao je robu za koju ljudi svjesno plaćaju premiju.
Prostor između muzeja i disko kugle
Ono što Zagreb trenutno gradi nije jedan projekt, nego mala mreža institucija i biznisa koji se međusobno nadopunjuju: muzej koji čuva izvornu povijest u kontroliranom, kustoski uređenom okruženju, i arkadni barovi koji tu istu povijest pretvaraju u petak navečer uz pivo. Jedno educira, drugo zabavlja, a oboje računaju na istu publiku — ljude kojima je važno da se sjete, ili prvi put dožive, kako je izgledalo igrati prije nego što su igre postale beskonačni otvoreni svjetovi s mikrotransakcijama.
Sljedeći put kad prođete pored kafića s neobičnim drvenim ormarom u kutu, zastanite. Vrlo je moguće da iznutra kuca Raspberry Pi, a ne stara elektronika — ali zvuk tipki i osjećaj pobjede ostaju identični onima od prije četrdeset godina.
