Dok se u SAD-u vodi rasprava je li AI infrastruktura balon nalik dot-com eri, Europa tiho potpisuje ugovore vrijedne stotine milijardi eura, bez puno buke oko toga hoće li se isplatiti. Razlika u tonu je upadljiva — američka priča je "je li ovo mjehur", europska je "kako uopće stići na vrijeme".

Brojevi koji pokazuju razmjer utrke

Europsko tržište AI podatkovnih centara vrijedilo je 17,45 milijardi dolara u 2025., a procjenjuje se da će doseći 21,75 milijardi dolara već u 2026. Udruženje europskih podatkovnih centara (EUDCA) projicira ukupan investicijski cjevovod od oko 114 milijardi dolara do kraja desetljeća, dok Europska komisija najavljuje ulaganje od 200 milijardi eura u AI i digitalnu infrastrukturu kroz šire inicijative.

Najveća privatna ulaganja u AI infrastrukturu u Europi (milijarde eura/dolara) 75 mlrd. € SoftBank (Francuska) 20,7 mlrd. $ Brookfield+Data4 6,2 mlrd. $ Microsoft (Norveška) 20 mlrd. € EU InvestAI (plan)

Tko točno piše čekove

SoftBank je najavio ulaganje od 75 milijardi eura u Francusku. Brookfield i Data4 planiraju uložiti više od 20,7 milijardi dolara diljem Francuske i sjeverne Europe, uključujući veliko širenje kampusa u švedskom Strängnäsu za veliku AI trening infrastrukturu. Microsoft je sklopio partnerstvo s Nscaleom vrijedno 6,2 milijarde dolara za izgradnju AI infrastrukture u Norveškoj, uz plan proširenja od 3,2 milijarde dolara u Švedskoj i 3 milijarde dolara ulaganja u Danskoj do 2027. Ovo nisu najave namjere — ovo su potpisani ugovori s konkretnim lokacijama.

Zašto baš sjeverna Europa

Obrazac lokacija nije slučajan: Norveška, Švedska i Danska nude hladnu klimu (jeftinije hlađenje poslužitelja), obilje obnovljive energije i političku stabilnost. Podatkovni centri se pomiču izvan tradicionalnih europskih čvorišta poput Frankfurta, Londona i Amsterdama — dijelom zato što tamo više fizički nema dovoljno kapaciteta električne mreže za nove megawatne terete koje AI treniranje zahtijeva.

EU-ov vlastiti plan zapinje

Dok privatni kapital juri naprijed, plan Europske unije od 20 milijardi eura za pet golemih AI podatkovnih centara suočava se s kašnjenjima i problemima financiranja. InvestAI inicijativa trebala je mobilizirati taj iznos kako bi potaknula privatna ulaganja u takozvane "gigafabrike", ali birokracija i pitanja tko točno plaća razliku između javnog i privatnog kapitala usporavaju realizaciju baš u trenutku kad privatni igrači poput SoftBanka i Microsofta ne čekaju nikoga.

Struja, ne kapital, postaje pravo usko grlo

Ovdje priča postaje neugodna za Europu: visoke cijene energije mogle bi otkočiti europsku AI utrku sa SAD-om i Kinom. Novac za izgradnju podatkovnih centara postoji u izobilju — ono što nedostaje je dovoljno jeftina i dovoljno dostupna struja da se ti centri uopće mogu pokrenuti punim kapacitetom. Za razliku od SAD-a, gdje se rasprava vodi oko toga hoće li se ulaganje isplatiti, u Europi se rasprava sve više vodi oko toga hoće li uopće biti dovoljno energije da se planovi ostvare.

Što ovo znači za nekoga tko ne radi u tehnologiji

Ova ulaganja nisu apstraktna vijest iz poslovnog tiska. Nova energetska potrošnja ovog razmjera izravno se natječe s domaćinstvima i drugom industrijom za istu mrežu, u istom trenutku kad Europa pokušava dovršiti tranziciju na obnovljive izvore. Kad sljedeći put pročitate da je cijena struje porasla, dio odgovora sve češće leži u zgradi punoj poslužitelja koja se gradi nekoliko stotina kilometara dalje.


Izvori i dodatno čitanje