Prvi ugovor na određeno objašnjava se kao "probni period prije stalnog". Drugi se produži jer "projekt još traje". Kad stigne treći, radnik već zna napamet datum isteka, ali i dalje ne zna hoće li nakon njega ostati bez posla ili konačno dobiti ugovor na neodređeno. Zakon o radu na to pitanje ima jasan, ali često slabo poznat odgovor.

Osnovno pravilo: tri ugovora, tri godine

S istim poslodavcem smije se sklopiti najviše tri uzastopna ugovora o radu na određeno vrijeme, pri čemu njihovo ukupno trajanje — uključujući i prvi ugovor — ne smije prijeći tri godine. Ta dva ograničenja djeluju zajedno: čim se dosegne bilo koja od granica, treći uzastopni ugovor ili treća godina, dalje se ne smije nastavljati na određeno bez prekida.

Najviše tri uzastopna ugovora na određeno u razdoblju od tri godine Tri uzastopna ugovora, ukupno max 3 godine Ugovor 1 Ugovor 2 Ugovor 3 Nakon ovoga: neodređeno ili 6 mj. pauze

Što se broji kao "uzastopni" ugovor

Ugovori se smatraju uzastopnima ako su sklopljeni bez prekida, ili s prekidom koji ne traje dulje od tri mjeseca. To znači da poslodavac ne može "resetirati" brojač tako da radnika pošalje kući na mjesec-dva između ugovora — takav kratki prekid i dalje ulazi u isti niz uzastopnih ugovora za potrebe računanja limita.

Zašto mora postojati objektivan razlog

Svaki ugovor na određeno, uključujući prvi, mora navesti konkretan i opravdan razlog zbog kojeg se radni odnos zasniva na određeno umjesto na neodređeno vrijeme — primjerice zamjena, sezonski posao ili vremenski ograničen projekt. Sam pojam "određeno vrijeme" nije dovoljan sam po sebi; mora postojati stvarna, provjerljiva okolnost iza njega.

Iznimke od trogodišnjeg ograničenja

Ograničenje od tri godine ne primjenjuje se bezuvjetno u svim slučajevima. Zakon dopušta dulje neprekidno trajanje ugovora na određeno kad je to nužno zbog zamjene privremeno odsutnog radnika, zbog dovršetka rada na projektu financiranom sredstvima Europske unije, ili kad je to dopušteno posebnim zakonom ili kolektivnim ugovorom iz drugih objektivnih razloga.

Šestomjesečna pauza prije novog niza

Kad su iscrpljena tri uzastopna ugovora ili protekle tri godine, isti poslodavac smije s istim radnikom ponovno sklopiti ugovor na određeno tek nakon što od prestanka prethodnog radnog odnosa do sklapanja novog protekne najmanje šest mjeseci. Bez te pauze, svaki novi ugovor na određeno bio bi protivan zakonu.

Kad se ugovor "pretvara" u neodređeno

Ako poslodavac prekorači zakonske granice — sklopi četvrti uzastopni ugovor, produži ukupno trajanje preko tri godine bez objektivnog razloga za iznimku, ili ne poštuje šestomjesečnu pauzu — radnik može sudskim putem tražiti utvrđenje da je zapravo u radnom odnosu na neodređeno vrijeme, bez obzira na to što na papiru piše "određeno". Ove odredbe vrijede od 1. siječnja 2023. i ojačale su položaj radnika u odnosu na raniji režim.

Prava u odnosu na stalne zaposlenike

Radnik na određeno vrijeme ima pravo na jednako postupanje kao radnik na neodređeno na usporedivom radnom mjestu — u pogledu plaće, uvjeta rada i pristupa informacijama o slobodnim radnim mjestima na neodređeno unutar tvrtke, osim ako je razlika u postupanju objektivno opravdana.

Tri ugovora i tri godine djeluju kao jasna brojka na papiru, ali u praksi se najčešće gubi upravo u brojanju prekida i u tumačenju "objektivnog razloga" koji poslodavac navodi. Kad se rokovi počnu ponavljati bez jasnog razloga, vrijedi provjeriti odgovara li stvarnost onome što zakon dopušta.

Izvori i dodatno čitanje