Oglas za posao traži "mlađu, dinamičnu osobu" ili izričito navodi spol na poziciji gdje to nema veze s poslom. Formulacije koje su nekad prolazile bez pitanja danas su, barem na papiru, izravno zabranjene — pitanje je koliko se to stvarno primjenjuje u praksi i što radnik može učiniti kad primijeti da je odbijen zbog nečega što nema veze s njegovim sposobnostima.
Što zakon smatra diskriminacijom
Diskriminacija pri zapošljavanju znači nepovoljnije postupanje prema kandidatu ili radniku na temelju osobne okolnosti koja nije vezana uz njegovu sposobnost obavljanja posla — dobi, spola, nacionalnog podrijetla, invaliditeta, trudnoće, spolne orijentacije i drugih zaštićenih osnova. Zakon o suzbijanju diskriminacije i Zakon o radu zajedno postavljaju okvir zabrane, a Ured pučke pravobraniteljice središnje je tijelo za nadzor primjene.
Najčešći oblici u oglasima i selekciji
U praksi se diskriminacija najčešće očituje kroz uvjete u samom oglasu — dobne granice, spol kao implicitni preduvjet, zahtjevi vezani uz nacionalno podrijetlo ili izgled koji objektivno nisu potrebni za posao. Prema izvješćima pučke pravobraniteljice, i u 2024. su zabilježeni diskriminirajući oglasi s uvjetima temeljenim na rasi, etničkom podrijetlu, boji kože, dobi, spolu i jeziku.
Diskriminacija nije isto što i favoriziranje ili mobbing
Jedan od nalaza iz izvješća pravobraniteljice jest da građani i dalje nedovoljno razlikuju pojmove: velik broj pritužbi koje formalno prijavljuju "diskriminaciju" zapravo opisuje favoriziranje pri zapošljavanju (zapošljavanje "svoga čovjeka" mimo procedure) ili mobbing na radnom mjestu — što su pravno različiti instituti s različitim putevima zaštite, iako se u svakodnevnom govoru često miješaju.
Što pokazuju najnovija izvješća
Institucija pučke pravobraniteljice u 2025. godini zaprimila je rekordan broj obraćanja u svojih više od 30 godina postojanja — otvorena su 4.491 nova predmeta po pritužbama ili na vlastitu inicijativu, što je 21% više nego godinu ranije. Rad i zapošljavanje ostaju područje s najviše prijava diskriminacije, uz najčešće navedene osnove rase, etničke pripadnosti ili boje kože te nacionalnog podrijetla.
Kako se prijavljuje diskriminacija
Osoba koja smatra da je diskriminirana pri zapošljavanju može se obratiti Uredu pučke pravobraniteljice besplatno, bez potrebe za odvjetnikom u prvom koraku, a paralelno postoji i sudski put — tužba za zaštitu od diskriminacije pred nadležnim sudom, s posebnim, bržim postupovnim pravilima nego kod redovnih parnica.
Teret dokazivanja djelomično se prebacuje
Kod postupaka zbog diskriminacije vrijedi olakšano pravilo dokazivanja: ako podnositelj pritužbe učini vjerojatnim da je došlo do diskriminacije, teret dokazivanja suprotnog prebacuje se na poslodavca, koji mora dokazati da razlog odbijanja nije bio diskriminirajući. To je značajno odstupanje od općeg pravila da onaj tko tvrdi, taj dokazuje.
Zaštita od odmazde
Zakon štiti i od takozvane viktimizacije — poslodavac ne smije poduzeti nepovoljne mjere prema osobi zato što je prijavila diskriminaciju ili sudjelovala u postupku kao svjedok. Ta zaštita vrijedi i ako se na kraju utvrdi da diskriminacije nije bilo, sve dok je prijava podnesena u dobroj vjeri.
Broj otvorenih predmeta raste svake godine, a dio tog rasta dolazi od toga da građani sve više prepoznaju svoja prava, ne nužno od toga da diskriminacije ima sve više. Razlikovanje diskriminacije od mobbinga i favoriziranja nije akademsko pitanje — od njega ovisi kojem se tijelu uopće obratiti.
