Tri od četiri zaposlena Hrvata je preskaču
Zamislite poticaj koji vam država doslovno gura u ruke, a tri od četiri zaposlena čovjeka ga svejedno ne uzmu. Upravo se to događa s trećim mirovinskim stupom — dobrovoljnom štednjom koju koristi tek oko 26 posto zaposlenih. Ne zato što je loša ideja, nego zato što ju gotovo nitko ne objasni u brojkama koje se stvarno mogu zamisliti.
Pokušajmo to popraviti.
Kako uopće radi
Treći stup je jednostavan po konceptu: sami birate koliko i kada uplaćujete u dobrovoljni mirovinski fond, možete privremeno stati s uplatama bez penala, a država vam na to doda poticaj. Na tržištu djeluju četiri mirovinska društva — Allianz ZB, Croatia osiguranje, Erste i Raiffeisen — svako sa svojim otvorenim dobrovoljnim fondom.
Razlika prema prvom i drugom stupu je vlasništvo. Novac u trećem stupu je vaš, ide na vaš račun, i ne ovisi o tome hoće li sustav generacijske solidarnosti izdržati do vaše mirovine.
Brojka koja se isplati zapamtiti
Državni poticaj iznosi 15 posto ukupnih godišnjih uplata, do maksimalno 99,54 eura godišnje. Da biste iskoristili cijeli poticaj, morate uplatiti 663,61 eura godišnje — što je 55,30 eura mjesečno. Uplatite li manje, poticaj se razmjerno smanjuje; uplatite li više, dodatak ostaje na istom maksimumu.
Drugim riječima: 55 eura mjesečno je "sweet spot". Sve iznad toga je čista štednja bez dodatnog poticaja od države, ali i dalje s poreznim prednostima.
Poslodavac vam može uplaćivati, a da vas to ne košta poreza
Manje poznata opcija: poslodavac vam može neoporezivo uplaćivati do 67 eura mjesečno, odnosno do 804 eura godišnje, izravno u treći stup. Za firme koje traže način da zadrže ljude bez podizanja bruto plaće — a time i svih nameta koji rastu s njom — ovo je jedan od rijetkih poteza koji je stvarno neutralan za obje strane.
Iznenađujuće malo poslodavaca to koristi kao dio paketa primanja, iako je administrativno jednostavnije od gotovo bilo koje druge beneficije.
Kad novac stvarno možete podići
Isplata počinje s 55 godina — ne s odlaskom u mirovinu, nego čim navršite tu dob, bez obzira radite li i dalje. Do 30 posto ušteđevine možete podići jednokratno, a ostatak ide kao mjesečna renta. To je fleksibilnost koju prvi i drugi stup ne nude, i vrijedi je uzeti u obzir kad planirate desetljeće prije umirovljenja, ne tek zadnju godinu.
Zašto ga onda tako malo ljudi koristi
Nagađam da je razlog jednostavan: 55 eura mjesečno zvuči zanemarivo u trenutku, a poticaj od stotinjak eura godišnje ne zvuči kao nešto za čim vrijedi trčati. Ali kad se poticaj gleda kao besplatan prinos od 15 posto na uplaćeno — prinos koji nijedna štedna knjižica ili obveznica trenutno ne nudi — računica izgleda drukčije.
Tridesetogodišnjak koji danas počne uplaćivati 55 eura mjesečno neće postati bogat od poticaja. Ali će za dvadesetak godina imati fond koji je rastao uz redovitu državnu injekciju, umjesto praznog polja u tablici mirovinskih primanja. To je razlika koja se ne vidi dok se ne počne računati.
Izvori i dodatno čitanje
- Ministarstvo financija RH — Dobrovoljna mirovinska štednja
- Ministarstvo Republike Hrvatske — Dobrovoljna mirovinska štednja (III. stup)
- Treći mirovinski stup koristi samo 26% zaposlenih — Novac za sutra
- Moje Vrijeme — Koliko treba uplatiti i kada se novac može podići?
- HST — Isplati li se III. stup?
- UMFO — Udruga mirovinskih fondova
