Nvidia ulaže milijarde u OpenAI. OpenAI tim novcem, uz vlastiti kapital, kupuje računalnu snagu od Oraclea. Oracle tim prihodom kupuje GPU čipove — od Nvidije. Novac je krenuo iz iste kuće i vratio se u istu kuću, prošavši kroz tri različite tvrtke i tri različita bilanca stanja usput. Ovo nije teorija zavjere iz kripto foruma — ovo je opisan, dokumentiran način na koji se danas financira velik dio AI infrastrukture, i naziva se, sasvim otvoreno, "kružno financiranje".

Petlja koja izgleda kao rast, a zapravo je preraspodjela istog novca

Mehanizam je jednostavan kad se rastavi na dijelove: Nvidia ulaže u i opskrbljuje OpenAI; OpenAI se obvezuje na stotine milijardi dolara prema cloud pružateljima poput Oraclea; ti pružatelji tim novcem kupuju Nvidijine GPU čipove kako bi isporučili obećani kapacitet. Nvidia je u veljači 2026. finalizirala obvezu od 30 milijardi dolara prema OpenAI-u, uz dodatnih do 10 milijardi obećanih Anthropicu i 5 milijardi uloženih u Intel — sve tvrtke koje su, u različitoj mjeri, i same Nvidijini kupci. Rizik ovakvih dogovora nije skriven ni sporan: stvaraju iskrivljene poticaje koji mogu voditi lošem odlučivanju i uvećati gubitke ako potražnja za AI-jem ikad zaostane za današnjim visokim očekivanjima.

Kruzno financiranje: Nvidia ulaze u OpenAI, OpenAI placa Oracleu za cloud kapacitet, Oracle kupuje GPU cipove od Nvidije, zatvarajuci krug istog novca Krug koji se zatvara sam u sebi Nvidiaulaže $30 mlrd OpenAIplaća cloud Oraclekupuje čipove

Dug koji se namjerno drži izvan bilance

Paralelno s kružnim ulaganjima, tvrtke koriste i drugi trik: dug koji se ne pojavljuje na njihovom vlastitom bilancu stanja. Meta je u listopadu 2025. sklopila najveći privatni kreditni dogovor za data centar u povijesti — 30 milijardi dolara za planirani Hyperion kompleks u Louisiani, strukturiran kao 27 milijardi dolara duga s ocjenom A+ i 2,5 milijarde dolara kapitala, uz PIMCO kao najvećeg ulagača s 18 milijardi i BlackRock s 3 milijarde. Oracle je slično strukturirao financiranje svog OpenAI kompleksa u teksaškom Abileneu: oko 13 milijardi dolara od Blue Owla i JPMorgana uloženo je u poseban pravni subjekt (SPV) koji formalno vlasnik postrojenja, uz dodatnih 38 milijardi dolara duga za dva data centra u Teksasu i Wisconsinu te 18 milijardi dolara zajma za lokaciju u Novom Meksiku.

Ukupno, Oracle, Meta, xAI i CoreWeave premjestili su oko 120 milijardi dolara AI infrastrukturnog duga izvan vlastitih bilanci koristeći baš ovakve posebne pravne subjekte financirane od strane Wall Streeta — struktura koja tvrtkama omogućuje zaduživanje bez štete po vlastiti kreditni rejting ili financijske pokazatelje koje prate dioničari i analitičari.

Nvidijina vlastita opklada na tri desetljeća unaprijed

I sama Nvidia, tvrtka koja najviše profitira od cijelog ovog ciklusa, otišla je na obvezničko tržište po dodatni kapital: 15. lipnja 2026. plasirala je obveznice u vrijednosti 25 milijardi dolara, svoju prvu takvu emisiju od 2021. i najveći pojedinačni dužnički potez u svojoj povijesti, privukavši čak 85 milijardi dolara narudžbi — više od tri puta ponuđenog iznosa. Emisija uključuje i tranšu s rokom dospijeća 2056. — tridesetogodišnju opkladu da će potražnja za AI infrastrukturom trajati barem toliko dugo koliko traje otplata tog duga.

Razmjeri financiranja u 2026: oko 300 milijardi dolara obveznica prodano od strane AI kompanija, oko 120 milijardi dolara duga premjesteno izvan bilance kroz posebne pravne subjekte, i vise od 800 milijardi dolara procijenjenih ukupnih kruznih financijskih dogovora Razmjeri AI dužničkog financiranja 2026. Obveznice prodane 2026. $300 mlrd Dug izvan bilance (SPV) $120 mlrd Ukupno kružni dogovori $800+ mlrd

Tvrtka koja gubi 14 milijardi dolara, a svejedno se smatra centrom industrije

Ono što ovu financijsku arhitekturu čini posebno osjetljivom jest da tvrtka u samom središtu petlje — OpenAI — prema izvještajima ide prema gubitku od otprilike 14 milijardi dolara u 2026., gotovo tri puta više nego 2025., unatoč tome što projicira prihod od 100 milijardi dolara do 2029. Cijela struktura kružnog financiranja počiva na pretpostavci da će ta projekcija prihoda doista stići na vrijeme da opravda dug koji dospijeva desetljećima unaprijed — pretpostavka koju nitko trenutačno ne može ni potvrditi ni opovrgnuti, jer ovoliko brz i ovoliko skup infrastrukturni ciklus jednostavno nema presedan u modernoj poslovnoj povijesti.

Zašto je ovo bitno i onima koji nikad ne kupe dionicu

Kružno financiranje i izvanbilančni dug nisu tehnička sitnica zanimljiva samo analitičarima — to je mehanizam kojim rizik od eventualnog AI kolapsa potražnje ne ostaje zarobljen unutar par tehnoloških giganata, nego se širi kroz mirovinske fondove, obveznička tržišta i privatne kreditne institucije poput PIMCO-a i BlackRocka koji su uložili tuđi, ne vlastiti novac. Ako projekcije prihoda ne stignu na vrijeme, gubitnici neće biti samo dioničari Nvidije ili OpenAI-a, nego i entiteti koji su, često nesvjesno vlastitih klijenata, kupili dio tog rizika kroz mirovinske i investicijske fondove.

Najzanimljivija stvar u cijeloj priči nije da postoji dug — dug je normalan dio svakog velikog infrastrukturnog projekta u povijesti. Neobično je što se toliki dio tog duga strukturira baš tako da ne izgleda kao dug na papiru najvećih igrača, dok istovremeno ti isti igrači jedni drugima šalju isti novac ukrug i to nazivaju rastom tržišta.

Izvori i dodatno čitanje