Mark Zuckerberg, čovjek koji trenutačno ulaže desetke milijardi dolara u AI infrastrukturu, sam je usporedio trenutačni val ulaganja sa željeznicama, optičkim vlaknima iz dot-com ere i samim dot-com balonom — priznajući da u svakom od tih slučajeva "infrastruktura bude izgrađena, ljudi preuzmu previše duga, dogodi se neki poremećaj... i onda velik dio tih tvrtki propadne". Kad čovjek koji vodi jednu od najagresivnijih AI investicija na svijetu sam navodi tu usporedbu, teško je to otpisati kao paranoju skeptika. Pitanje koje se prirodno nameće nakon svega što smo do sada pokrili u ovoj mini-seriji — trošak izgradnje, potrošnja vode, kružno financiranje, nuklearni ugovori — jest sasvim jednostavno: je li ovo 2000. ponovno, ili je ovaj put nešto stvarno drugačije?

Brojke koje zvuče poznato onima koji su preživjeli 2000.

Veliki tehnološki igrači planiraju između 650 i 700 milijardi dolara zajedničkog AI kapitalnog ulaganja samo u 2026., a AI kapitalni izdaci kao udio američkog BDP-a već su nadmašili vrhunac iz dot-com ere. Shillerov omjer cijene i zarade (CAPE) za američko tržište premašio je 40 po prvi put od dot-com sloma, a koncentracija tržišne vrijednosti u šačici tehnoloških divova veća je nego 2000. godine. Istraživač iz MacroStrategy Partnershipa u listopadu 2025. procijenio je da je trenutačni AI val čak sedamnaest puta veći od dot-com balona po apsolutnoj veličini — brojka koja, i ako je precijenjena, ilustrira razmjere o kojima govorimo.

Michael Burry i drugi koji su ranije bili u pravu

Michael Burry, investitor poznat po tome što je 2008. na vrijeme prepoznao krah tržišta nekretnina, u svibnju 2026. na svom Substacku usporedio je trenutačni AI rally s "posljednjim mjesecima balona 1999.-2000.", pozivajući investitore da "odbace pohlepu" i "gotovo potpuno smanje pozicije" u AI dionicama. Mjesec ranije nazvao je balon "prevelikim da bi ga se spasilo" čak i uz državnu intervenciju. Guverner Federalnih rezervi Michael Barr povukao je izravne paralele s prijašnjim epizodama pretjerane izgradnje infrastrukture — željeznicama i optičkim vlaknima — kvantificirajući potencijalnu potrebu za novim dugom na otprilike bilijun dolara. MMF je povukao usporedbu s dot-com balonom iz 2001., upozoravajući da bi korekcija tržišta mogla usporiti globalni rast i oslabiti gospodarstva zemalja u razvoju.

Usporedba: Shillerov CAPE omjer premasio je 40 bodova prvi put od dot-com sloma, dok su tehnoloske tvrtke danas profitabilne s trgovanjem po 30 puta ocekivane zarade naspram 50 puta na vrhuncu 2000. godine 2000. naspram 2026.: brojke koje se preklapaju CAPE omjer — dot-com vrhunac ~44 CAPE omjer — danas ~40+ P/E — dot-com vrhunac ~50× P/E — danas (Nvidia profitabilna) ~30×

Ono što je stvarno drugačije: profit, ne samo dug

Postoji, ipak, argument koji govori u prilog "ovaj put je drugačije" pripovijesti, i nije zanemariv: za razliku od dot-com tvrtki koje su 2000. uglavnom gubile novac uz visoke procjene vrijednosti, današnji AI giganti su masovno profitabilni — Nvidia je sama ostvarila 120 milijardi dolara neto dobiti, a tehnološki sektor u cjelini trguje po otprilike 30 puta očekivane zarade naspram 50 puta na vrhuncu 2000. Zagovornici teze da balon ne postoji ističu i da su tvrtke svoje kapitalne izdatke uglavnom financirale iz vlastite zarade, ne duga — iako smo u prethodnom tekstu ove serije pokazali da se to brzo mijenja: 87 posto ukupnog rizičnog kapitala danas ide u AI, 49 posto novoizdanih investicijskih obveznica vezano je uz AI, a čak 38 posto visokorizičnih (high-yield) obveznica također je AI povezano — struktura koja sve više liči na dug, ne na čistu zaradu, unatoč tome što velike tvrtke i dalje ostvaruju stvarnu dobit.

Razlika koju dot-com uopće nije imao: čipovi koji zastarijevaju za pet godina

Najvažnija strukturna razlika, i ona koja zapravo najviše zabrinjava skeptike, nije financijska nego fizička: optička vlakna izgrađena u dot-com eri ostala su korisna desetljećima nakon što su tvrtke koje su ih položile propale — infrastruktura je nadživjela balon i kasnije poslužila cijeloj internetskoj ekonomiji. GPU čipovi koji danas pune AI data centre nemaju taj luksuz — njihov koristan vijek trajanja procjenjuje se na svega pet godina, dijelom zato što Nvidia i konkurencija kontinuirano lansiraju sve moćnije generacije čipova koje čine prethodne ekonomski zastarjelima mnogo prije nego što bi fizički prestali raditi. To znači da bi, u slučaju da AI potražnja ne stigne prema projekcijama na vrijeme, imovina koja ostane "nasukana" (stranded) izgubila veći dio vrijednosti mnogo brže nego željeznička pruga ili optičko vlakno ikad bi.

Devedeset i pet posto organizacija koje (za sada) ne vide povrat

Dodatni razlog za oprez dolazi s potražne strane, ne ponude: istraživanje MIT-a iz kolovoza 2025. pokazalo je da 95 posto organizacija koje su uložile u generativnu AI trenutačno ne ostvaruje nikakav mjerljiv povrat na tu investiciju. Ta brojka ne znači nužno da AI ne funkcionira — više govori o tome koliko je teško cijeloj ekonomiji, ne samo tehnološkim divovima koji grade infrastrukturu, pretvoriti AI mogućnosti u stvarnu, mjerljivu poslovnu vrijednost dovoljno brzo da opravda trenutačni tempo ulaganja u pozadinsku infrastrukturu.

Ono na čemu se, čini se, slažu i optimisti i pesimisti jest da će sljedećih godinu do dvije godine biti presudne: ili će potražnja za AI uslugama stvarno stići u razmjerima koji opravdavaju stotine milijardi dolara godišnjih ulaganja koje smo opisali kroz cijelu ovu seriju, ili ćemo se prisjećati 2026. kao godine u kojoj je industrija, uz najbolje namjere i stvarnu profitabilnost, ipak izgradila više nego što je itko, uključujući i same graditelje, znao da će mu stvarno zatrebati.

Izvori i dodatno čitanje