Contactless kartična plaćanja: trend koji je tiho osvojio Hrvatsku

79 posto svih kupnji karticom u Hrvatskoj danas je beskontaktno, a telefon polako preuzima ulogu POS terminala.

Prvih šest mjeseci 2025. građani eurozone platili su karticom beskontaktno 29,6 milijardi puta na fizičkim POS terminalima — 12,8 posto više nego godinu ranije, i čak 83 posto svih transakcija karticom uživo. U Hrvatskoj je taj udio, prema HNB-ovim podacima za 2024., još veći: 79 posto svih kupnji karticom na EFTPOS terminalima obavljeno je prislanjanjem, ne umetanjem i PIN-om. Ono što je prije desetak godina bilo egzotično "mahni karticom i gotovo" iskustvo, danas je toliko rutinsko da većina ljudi umetanje kartice u čitač doživljava kao usporavanje, ne kao normalu.

Hrvatska brojka koja iznenađuje: 79 posto, ne 50-ak

Kad se govori o beskontaktnom plaćanju, lako je pretpostaviti da Hrvatska kaska za zapadnom Europom — u praksi, omjer je gotovo identičan najrazvijenijim tržištima. Broj beskontaktnih kartica u optjecaju u Hrvatskoj porastao je s 5,7 milijuna 2020. na 6,4 milijuna 2024., uz prosječni godišnji rast od 3,1 posto — što znači da gotovo svaka aktivna platna kartica u zemlji danas ima NFC čip. Uvođenje beskontaktnog plaćanja u javnom prijevozu, gdje putnici sve češće plaćaju kartu izravno bankovnom karticom ili mobitelom umjesto pretplatnom karticom, dodatno je ugurao naviku prislanjanja u svakodnevicu ljudi koji inače ni ne razmišljaju o "plaćanju" kao odvojenom činu.

Zašto gotovina, unatoč svemu, i dalje ne izumire

Zanimljivo je da statistika po broju transakcija ne priča cijelu priču. Gotovina i dalje ostaje najčešće korišteno sredstvo plaćanja u eurozoni ako se broje pojedinačne kupnje — ljudi je i dalje posežu za sitnim, svakodnevnim iznosima poput kave ili kruha, dok kartice preuzimaju veće i planirane kupnje. Beskontaktno plaćanje u praksi znači karticu, ne nužno mobitel: unatoč svoj medijskoj pažnji koju dobivaju Apple Pay i Google Pay, većina "beskontaktnih" transakcija u Europi i dalje se odvija fizičkom karticom prislonjenom uz terminal, ne telefonom. Mobilni novčanici rastu, ali s niže baze — trend je jasan, dominacija još nije.

Revolucija za male trgovce: telefon kao POS terminal

Najveća promjena posljednjih godinu-dvije nije se dogodila kod potrošača, nego kod trgovaca. Tehnologija poznata kao SoftPOS ili "tap to phone" omogućuje da obični Android telefon, bez ikakvog dodatnog hardvera, prima beskontaktna plaćanja izravno preko vlastitog NFC čipa — trgovac instalira aplikaciju, kupac prisloni karticu ili mobitel uz stražnju stranu telefona, i transakcija je gotova. Visa je u ožujku 2025. objavila da je usvajanje njezine Tap to Phone tehnologije poraslo 200 posto na godišnjoj razini, a globalni promet kroz takve transakcije do sredine 2025. premašio je 500 milijardi dolara godišnje.

Za sitnog trgovca — tržnicu, food truck, frizerski salon — ovo ukida trošak kupnje i održavanja zasebnog POS uređaja. Analitičari procjenjuju da će segment malih poduzeća do 2026. činiti gotovo 52 posto tržišta SoftPOS rješenja, a Gartner predviđa hibridni scenarij: telefoni preuzimaju masu sitnih transakcija, dok klasični terminali ostaju rezervirani za veće trgovce s dodatnim zahtjevima poput ispisa računa ili integracije s blagajnom.

Pedeset eura bez PIN-a — granica koju rijetko tko primijeti

Beskontaktne transakcije u eurozoni, uključujući Hrvatsku, ograničene su pragom od 50 eura po pojedinačnoj kupnji bez unosa PIN-a — iznad tog iznosa terminal automatski traži PIN, bez obzira koristi li kupac karticu ili mobitel. Taj prag nije proizvoljan: banke ga povremeno kombiniraju i s kumulativnim ograničenjem (ukupan zbroj uzastopnih beskontaktnih plaćanja prije nego sustav ipak zatraži PIN kao provjeru da je kartica doista u rukama vlasnika), čime se ograničava šteta u slučaju krađe fizičke kartice bez potpunog gušenja udobnosti brzog plaćanja. Rijetko tko od korisnika zna gdje se taj kumulativni brojač nalazi ili kada se resetira — banke ga namjerno drže nevidljivim, kako mehanizam ne bi postao meta zaobilaženja.

Nosivi uređaji ulaze na mala vrata

Dok se pažnja usredotočuje na telefone, tiši trend odvija se na zapešćima i prstima: pametni satovi, fitness narukvice, pa i obični prstenovi s ugrađenim NFC čipom sve se češće koriste za plaćanje, posebno u kontekstima gdje je vađenje telefona nepraktično — na treningu, biciklu ili u gužvi javnog prijevoza. Ovi uređaji ne uvode novu tehnologiju u odnosu na karticu ili mobitel, samo mijenjaju gdje se NFC čip fizički nalazi, ali upravo ta praktičnost — plaćanje pokretom zapešća bez ikakvog vađenja predmeta iz džepa — čini ih iznenađujuće privlačnima korisnicima koji redovito treniraju ili putuju bez torbice.

Trgovci koji su izgubili utrku protiv prislanjanja

Zanimljiva posljedica ovog trenda vidljiva je i kod trgovaca koji su donedavno inzistirali na gotovini ili odbijali male beskontaktne iznose zbog naknada koje banke naplaćuju po transakciji. Kako je udio beskontaktnih plaćanja rastao prema 80-postotnoj granici, ekonomika se okrenula: trgovac koji odbija prislanjanje danas rizičnije gubi mušteriju nego što štedi na naknadi, posebno kod mlađih generacija kojima je vađenje gotovine iz novčanika postalo neobičnije od prislanjanja telefona. Ta promjena ponašanja potrošača, ne regulativa, na kraju je odlučila bitku.

Kamo ovo vodi: novčanik koji postaje osobna iskaznica

Sljedeći korak u ovom trendu nije brži NFC čip ili viši limit, nego širenje koncepta "beskontaktnog" izvan plaćanja — EU digitalna identitetska novčanik (EUDI Wallet), planiran za širu primjenu u državama članicama, cilja objediniti osobnu iskaznicu, vozačku dozvolu i platne podatke u istoj aplikaciji na telefonu, korištenjem iste NFC infrastrukture koja danas već prenosi podatke s kartice na terminal. Ako se taj plan ostvari prema planiranoj dinamici, granica između "platio sam" i "identificirao sam se" prestat će biti tehnički različita radnja — postat će isti pokret ruke, samo s drugom porukom na ekranu.

Beskontaktno plaćanje prešlo je put od kurioziteta do defaulta brže nego što je itko u bankarskoj industriji prije desetak godina očekivao. Ono što ostaje zanimljivo nije da je pobijedilo — to je već jasno iz brojki — nego da je pobijedilo tiho, bez velike marketinške kampanje, jednostavno zato što je bilo brže od alternative za svaku pojedinu transakciju, milijardu puta ponovljeno.