Prije tri godine, mladi programer s diplomom informatike i par pet-šest osobnih projekata na GitHubu imao je razuman put do prvog posla: junior pozicija, mentor, godinu-dvije učenja na tuđem kodu prije nego što postane samostalan. Danas taj isti profil sve češće šalje pedeset prijava i ne dobije nijedan poziv na razgovor. Nije da je postao lošiji programer. Promijenilo se tržište oko njega — i vibe coding je jedan od glavnih razloga.
Stanfordska studija digitalne ekonomije, jedna od najcitiranijih analiza ovog fenomena, donijela je brojku koja je odjeknula cijelom industrijom: zaposlenost programera u dobi od 22 do 25 godina pala je gotovo 20 posto od vrhunca krajem 2022. Udio junior i pripravničkih pozicija u ukupnom IT zapošljavanju pao je s otprilike 15 na samo 7 posto u tri godine. To nije usporavanje rasta. To je strukturni lom u načinu na koji industrija ulazi u novu generaciju talenata.
Zašto baš juniori, a ne svi podjednako
Logika je, nažalost, brutalno jednostavna. AI alati za programiranje najbolje rade upravo na zadacima koje su tradicionalno radili juniori: pisanje standardnog boilerplate koda, implementacija poznatih obrazaca, popravljanje jednostavnih bugova, pisanje testova. Performanse AI modela na SWE-Bench mjerilu — standardnom testu sposobnosti rješavanja stvarnih programerskih problema — skočile su s 4,4 posto riješenih zadataka 2023. na 71,7 posto 2024. To je pomak koji u bilo kojoj drugoj industriji ne bi bio postupan napredak, nego potpuna promjena pravila igre u dvije godine.
Senior programer s deset godina iskustva danas radi drugačije nego prije: umjesto da sam piše kod niže razine, nadzire AI koji ga generira, definira arhitekturu, i rješava probleme koje AI ne može — sistemsko razmišljanje, kompleksne integracije, odluke koje zahtijevaju kontekst cijele organizacije. Tim koji je prije trebao pet ljudi — jednog seniora i četvero juniora koji rade rutinski posao pod njegovim nadzorom — danas može funkcionirati s jednim seniorom i AI alatom. Matematika je nemilosrdna: manje pozicija za ljude koji bi tek trebali naučiti zanat.
Slojevi krize: otkazi, ali i selektivno zapošljavanje
Prvi kvartal 2026. donio je 52.050 otkaza u tehnološkom sektoru — 40 posto više nego u istom razdoblju godinu ranije. Umjetna inteligencija izrijekom je navedena kao razlog za 15.341 otkaz, otprilike četvrtinu svih otpuštanja u tom mjesecu. To su brojke koje pothranjuju paniku, i medijski naslovi poput "Junior developer posao je mrtav, industrija ga je namjerno ubila" nisu iznenađujući s obzirom na kontekst.
Ali slika je slojevitija nego što jedna brojka o otkazima sugerira. Entry-level tech zapošljavanje palo je 25 posto na godišnjoj razini u 2024., no istovremeno, kompanije poput IBM-a najavile su utrostručenje entry-level zapošljavanja u SAD-u, uključujući i programerske pozicije. Ova naizgled kontradiktorna slika zapravo otkriva ono što analitičari zovu podjelom tržišta rada na "dvije potpuno različite ekonomije": jedna gdje se juniori masovno otpuštaju ili se uopće ne zapošljavaju, i druga gdje odabrane kompanije tiho grade svoje junior timove upravo zato što konkurencija to ne radi.
Tko "tiho" zapošljava juniore — i zašto
Postoji rastuća kategorija poslodavaca koji su prepoznali priliku upravo u trenutnoj panici. Dok velike tehnološke kompanije smanjuju junior programe jer AI navodno "radi njihov posao", manje i srednje kompanije shvaćaju da netko mora biti taj tko će za pet godina postati senior sposoban nadzirati AI alate. Firma koja danas potpuno prestane zapošljavati juniore rješava kratkoročni trošak, ali stvara dugoročni problem: za deset godina neće imati vlastite seniore, jer nitko nije prošao put od junior do senior pozicije unutar organizacije.
Ta logika stvara paradoksalnu priliku upravo za one juniore koji nauče raditi drugačije nego njihova prethodna generacija. Analize tržišta rada pokazuju da potražnja za seniorima i AI/ML specijalistima i dalje raste, dok entry-level i mid-level pozicije najviše trpe — ali unutar te grupe, oni juniori koji ne pokušavaju konkurirati AI-u u pisanju boilerplate koda, nego uče nadzirati, provjeravati i popravljati AI-generirani kod, postaju rijetka i tražena vrsta. Paradoksalno, znanje kako debugirati tuđi (i AI-ov) kod postaje vrjednija vještina od znanja kako sam kod napisati od nule.
Što se gubi kad se preskoči prva stepenica
Postoji i dublji, manje mjerljiv problem u svemu ovome. Tradicionalni put od junior do senior programera nije bio samo prilika za zapošljavanje — bio je mehanizam prijenosa znanja. Junior je pisao jednostavan kod, senior ga je ispravljao, junior je učio zašto je pogriješio, i za nekoliko godina sam postajao senior sposoban prenositi to znanje dalje. Ako se ta stepenica ukloni jer AI radi posao za koji su juniori bili zaduženi, postavlja se pitanje: tko će za deset godina biti senior sposoban nadzirati sve sofisticiranije AI alate, ako nitko nije prošao kroz proces učenja koji je tu sposobnost stvarao?
Neki tehnološki lideri to zovu "krizom cjevovoda talenata" — problem koji se neće vidjeti odmah, nego za pet do deset godina, kad generacija koja je trebala postati današnji seniori jednostavno ne postoji u dovoljnom broju jer nikad nije dobila priliku ući u industriju. IEEE Spectrum je to opisao kao promjenu očekivanja prema entry-level pozicijama u cjelini — tvrtke sada od "juniora" očekuju znanje i samostalnost koja je prije bila rezervirana za mid-level programere, jer pretpostavljaju da će im AI alati nadoknaditi razliku u iskustvu. Problem je što alat ne nadoknađuje razumijevanje — samo maskira njegov nedostatak, dok se prava provjera ne dogodi u kritičnom trenutku.
Realan savjet za nekog tko tek ulazi u industriju
Za mladog čovjeka koji danas razmišlja o karijeri u programiranju, poruka nije "odustani" — poruka je "promijeni što učiš prvo". Umjesto da uči memorirati sintaksu i pisati standardne funkcije od nule, vrijedi rano naučiti čitati tuđi (i AI-generirani) kod, razumjeti zašto neka arhitektura ima smisla, i razviti instinkt za prepoznavanje kad nešto što "izgleda da radi" zapravo skriva problem. To su vještine koje AI trenutačno ne zamjenjuje — naprotiv, čini ih vrjednijima nego ikad, jer netko mora biti taj tko provjerava rad stroja.
Tržište rada za mlade programere doista se prepolovilo po mnogim mjerilima, i tu nema smisla lagati sam sebi. Ali unutar tog sužavajućeg prostora otvara se uska, ali stvarna staza za one koji shvate da igra više nije "tko brže napiše kod", nego "tko bolje razumije zašto kod, koji je netko drugi — ili nešto drugo — napisao, uopće radi ono što tvrdi da radi".
Izvori i dodatno čitanje
- Stack Overflow Blog — AI vs Gen Z: kako je AI promijenio karijeru za junior developere
- CIO — Potražnja za junior developerima slabi kako AI preuzima
- ARDURA Consulting — Kriza junior developera 2026: zašto je zapošljavanje palo 50 %
- CNN Business — Propast programerskih poslova je pretjerano prikazana
- IEEE Spectrum — AI mijenja očekivanja za entry-level poslove
- SoftwareSeni — Što podaci stvarno pokazuju o padu zaposlenosti junior developera
