Dvanaest grupa. Četrdeset osam reprezentacija. Sto četiri utakmice. Kad se ti brojevi poredaju jedan do drugog, zvuče kao inventar skladišta, ne kao najveći sportski turnir na planetu. A opet, upravo se to ljeto događa u Sjevernoj Americi: Svjetsko prvenstvo koje je, prvi put u svojoj stogodišnjoj povijesti, napustilo format kojeg se generacijama gledatelja naučilo napamet.

Stari format — 32 momčadi, osam grupa po četiri, šesnaest u nokautu — bio je toliko ugrađen u nogometnu kulturu da je djelovao kao prirodni zakon. Nije bio. Bio je odluka iz 1998., i FIFA je 2017. odlučila da je vrijeme za novu. Rezultat je turnir koji je veći, duži, bogatiji i — barem prema kritičarima — matematički čudniji nego ikad prije.

Dvanaest grupa umjesto osam: nova aritmetika

Srce novog formata je jednostavno na papiru: 48 reprezentacija raspoređeno je u 12 grupa po četiri momčadi. Svaka momčad igra tri utakmice u grupi — isto kao i prije, samo sad postoji dvanaest takvih mini-turnira umjesto osam. Iz svake grupe u nokaut idu prva dva tima. To je i dalje poznato: 24 momčadi prolazi po tom starom, jasnom kriteriju.

Prava novost, i pravi izvor glavobolje za statističare, dolazi s trećim mjestom. Osam najboljih trećeplasiranih momčadi iz svih dvanaest grupa također se probija dalje — što znači da polovica trećeplasiranih ekipa opstaje, a polovica ispada, ovisno o bodovima, gol-razlici i drugim tie-breakerima koji se sad računaju unakrsno kroz dvanaest različitih grupa istovremeno. Navijač koji je navikao gledati samo svoju grupu odjednom mora pratiti još jedanaest tuđih da bi znao je li mu momčad prošla.

Format SP-a 2026: od 48 momčadi do prvaka Lijevak formata: 48 → 1 48 MOMČADI — 12 grupa po 4 32 U NOKAUTU — 12+12+8 trećih 16 → 8 → 4 1

Zašto FIFA to radi: brojevi iza brojeva

FIFA rijetko mijenja format zbog čiste nogometne romantike, i ovaj put nije iznimka. Prošireni turnir generira rekordnih 871 milijun dolara nagradnog fonda — petnaest posto više od izvorne projekcije i najveći iznos u povijesti natjecanja. Svaka kvalificirana reprezentacija zajamčeno dobiva minimalno 12,5 milijuna dolara (10 milijuna za kvalifikaciju plus 2,5 milijuna pripremnog novca), bez obzira ispadne li u prvom kolu. Prvak na kraju uzima 50 milijuna dolara nagrade, što uz kvalifikacijski i pripremni iznos prelazi 63,5 milijuna dolara ukupno.

Za neke saveze taj minimalni ček od 12,5 milijuna veći je od cijelog godišnjeg budžeta nacionalnog nogometnog saveza. Šire gledano, FIFA projicira gotovo 9 milijardi dolara ukupnog prihoda od turnira: 3,9 milijardi od TV prava, preko 3 milijarde od hospitality prava i prodaje ulaznica, ostatak od sponzorstava. Više momčadi znači više utakmica, više televizijskog inventara i više prostora za prodaju — 104 utakmice umjesto dosadašnjih 64 nisu slučajnost, nego poslovni model.

Raspodjela nagradnog fonda od 871 milijuna dolara Nagrade po ishodu (milijuni USD) 12,5 Minimalna garancija ~25 Prolaz kroz grupu 63,5 Prvak (ukupno)

Tko profitira: mali savezi, veliki povratak

Prava priča proširenja nije matematika nokauta, nego tko uopće dobiva priliku igrati. Sa 48 mjesta umjesto 32, kvalifikacijski prostor za Afriku, Aziju i CONCACAF regiju znatno je porastao, a debitanti poput Jordana, Uzbekistana i Kabo Verdea prvi put u povijesti sudjeluju na Svjetskom prvenstvu. Za savez male zemlje, plasman na SP nije samo sportski uspjeh — to je odjednom stabilan financijski temelj za cijeli sljedeći ciklus, od infrastrukture do mladih selekcija, zahvaljujući upravo onoj zajamčenoj isplati od 12,5 milijuna dolara.

Kritičari s druge strane upozoravaju na razrjeđivanje kvalitete: prosječna razlika u snazi između prvog i četvrtog nositelja u grupi sada je veća nego ikad, što otvara vrata utakmicama s predvidljivim ishodom već u prva dva kola. Ali FIFA-in argument je politički jednako važan koliko i sportski — turnir koji uključuje više kontinenata i više malih nogometnih kultura lakše prodaje globalnu priču "nogomet je za sve", što izravno hrani sponzorske ugovore i TV pakete diljem svijeta.

Osam trećeplasiranih: matematika koja tjera ljude na kalkulatore

Sustav "osam najboljih trećih" izgleda naizgled kozmetički, ali u praksi je promijenio i taktičko ponašanje momčadi. U starom formatu s osam grupa, treće mjesto je gotovo uvijek značilo eliminaciju — momčadi su u zadnjem kolu grupe imale jasan poticaj igrati na pobjedu ili barem izbjeći poraz. Sada, s trideset i šest mogućih trećih mjesta od kojih čak osam prolazi dalje, momčadi na dnu tablice imaju stvaran motiv igrati oprezno za bod, znajući da bi taj jedan bod mogao biti dovoljan za prolazak kroz cijelu ligu unakrsnih rezultata.

Prvi tiebreaker za trećeplasirane sad su bodovi u međusobnim susretima unutar grupe, a tek potom gol razlika — promjena koja je uvedena upravo zato da bi se smanjila mogućnost farmi rezultata pred zadnje kolo. Bit će to, praktički sigurno, prvi Mundijal na kojem će navijači paralelno pratiti tablice tuđih grupa s kalkulatorom u ruci, računajući hoće li njihova momčad proći kao jedna od "sretnih osam".

Duljina turnira: cijena širine

Format od 48 momčadi nosi i posljedicu koju rijetko tko spominje prije nego što je osjeti: turnir traje dulje. Nokaut faza igra se od 28. lipnja do 19. srpnja 2026., a cijeli event, uključujući grupnu fazu, razvučen je preko pet i pol tjedana — najduže Svjetsko prvenstvo u povijesti po broju dana. Za igrače to znači dulju sezonu bez odmora nakon iscrpljujuće klupske sezone; za klubove diljem svijeta to znači igrače koji se vraćaju kasnije i umorniji nego ikad; za navijače koji putuju to znači skuplji, dulji boravak.

Finale se igra na MetLife stadionu u East Rutherfordu, u New Jerseyju — simbolično, na tlu zemlje koja je najveći, ali ne i jedini domaćin turnira. O toj podjeli između tri države i o logistici koju takva geografija nameće navijačima, pišemo zasebno — jer to je priča za sebe, dovoljno velika da nosi cijeli vlastiti članak.

Format s 48 momčadi je, u konačnici, kompromis kakav velike institucije prave kad moraju pomiriti sportsku tradiciju s poslovnom logikom rasta. Manje ekskluzivan, više demokratičan, znatno unosniji i neusporedivo kompliciraniji za pratiti uživo. Hoće li povijest ovaj format pamtiti kao trenutak kad je nogomet postao stvarno globalan, ili kao turnir u kojem je kvantiteta nakratko nadmašila kvalitetu — o tome će, kao i uvijek, presuditi ono što se dogodi na travnjaku, ne ono što piše u pravilniku.

Izvori i dodatno čitanje