Ugovor o radu potpisan je s jednom tvrtkom, a svaki radni dan provodi se u prostorima sasvim druge. Za mnoge radnike zaposlene preko agencija za privremeno zapošljavanje to je svakodnevica koja zna zbunjivati upravo u pitanju koje je najvažnije: tko je, u slučaju spora, zapravo odgovoran?
Tko je agencija, tko korisnik
Agencija za privremeno zapošljavanje poslodavac je koji na temelju ugovora o ustupanju radnika, ustupa vlastitog zaposlenika drugom poslodavcu — takozvanom korisniku — radi privremenog obavljanja poslova. Formalno-pravno, radnik ostaje zaposlenik agencije, iako svakodnevni rad obavlja pod nadzorom i u prostoru korisnika.
Ugovor o ustupanju mora biti pisan
Ugovor između agencije i korisnika o ustupanju radnika mora biti sklopljen u pisanom obliku. Korisnik je pritom dužan agenciju potpuno i istinito, također pisano, izvijestiti o uvjetima rada koje inače primjenjuje na vlastite zaposlenike na istim ili sličnim poslovima — ta informacija služi kao osnova za utvrđivanje prava ustupljenog radnika.
Tko plaća radnika — uvijek agencija
Bez obzira na to gdje radnik fizički radi, obvezu isplate ugovorene plaće nosi agencija, ne korisnik. To vrijedi čak i u slučaju kad korisnik ne ispostavi agenciji uredan obračun za isplatu — agencija ostaje dužna radniku isplatiti plaću i u toj situaciji, a naknadno se s korisnikom obračunava zasebno.
Tko odgovara za štetu
Odgovornost za štetu razdvojena je prema tome tko ju je pretrpio. Štetu koju ustupljeni radnik na radu ili u vezi s radom prouzroči trećoj osobi dužan je nadoknaditi korisnik, koji se u tom odnosu smatra poslodavcem. Za štetu koju ustupljeni radnik prouzroči samom korisniku odgovara, obrnuto, agencija.
Prava ustupljenog radnika naspram stalnih zaposlenika korisnika
Ustupljeni radnik ima pravo na osnovne uvjete rada — uključujući plaću — koji ne smiju biti nepovoljniji od onih koje korisnik primjenjuje na vlastite zaposlenike koji obavljaju iste ili slične poslove. Ova odredba, usklađena s europskom Direktivom 2008/104/EZ, sprječava da agencijski rad postane jeftinija zamjena za redovno zapošljavanje s istim opsegom posla.
Rizici koje agencijski model nosi za radnika
Iako zakon jamči jednaka osnovna prava, agencijski radnik u praksi ostaje formalno vezan uz agenciju, ne uz mjesto gdje stvarno radi — što znači slabiju integraciju u kolektiv korisnika, otežan pristup internim benefitima koji nisu izričito zakonski zajamčeni i veću neizvjesnost oko trajanja angažmana, koje često ovisi o ugovoru koji radnik uopće ne vidi.
Agencijski rad postoji upravo zato što tvrtkama treba fleksibilnost koju redovno zapošljavanje ne pruža — sezonski vrhovi, projektni angažmani, nadomještanje odsutnih. Za radnika je ključno razumjeti da ta fleksibilnost ide u oba smjera: ista pravila koja olakšavaju brzo zapošljavanje, jednako lako dopuštaju i brzo okončanje angažmana.
Izvori i dodatno čitanje
- Kako je reguliran rad ustupljenih radnika preko agencija za privremeno zapošljavanje — IUS-INFO
- Ugovor o ustupanju radnika — fleksibilizacija radnog odnosa putem agencija — IUS-INFO
- Članak 24.: Agencija za privremeno zapošljavanje — Zakon o radu
- Agencija za privremeno zapošljavanje i odredbe ugovora o ustupanju radnika — IUS-INFO
- Privremeno zapošljavanje — ustupanje radnika — RRiF
