Laptop na kuhinjskom stolu, kamera uključena za sastanak, a negdje u pozadini pitanje koje malo tko postavi naglas: tko plaća struju, internet i grijanje dok radim od kuće? Zakon o radu na to pitanje daje precizniji, ali i stroži odgovor nego što bi mnogi očekivali.

Rad na daljinu nije isto što i rad na izdvojenom mjestu

Zakon razlikuje dva pojma koja se u svakodnevnom govoru miješaju: rad na daljinu (najčešće rad od kuće, povremeno ili trajno) i rad na izdvojenom mjestu rada, koji se odnosi na formalno ugovoreno obavljanje posla izvan prostora poslodavca. Razlika nije kozmetička jer o njoj ovisi koje obveze poslodavac ima.

Kad poslodavac NIJE dužan platiti troškove

Suprotno uvriježenom očekivanju, poslodavac općenito nije dužan nadoknaditi troškove radniku koji povremeno ili prigodno radi od kuće. Zakon ne postavlja automatsku obvezu pokrivanja struje, interneta ili grijanja samo zato što je posao obavljen izvan ureda.

Prag koji sve mijenja: više od 7 radnih dana mjesečno

Obveza nadoknade troškova aktivira se tek kad je rad na izdvojenom mjestu rada formalno ugovoren i traje dulje od sedam radnih dana mjesečno. Ispod tog praga radi se o povremenom radu od kuće bez posebnih financijskih obveza; iznad njega, poslodavac mora regulirati i nadoknaditi stvarne troškove.

Prag od 7 radnih dana mjesečno za obvezu nadoknade troškova ≤7 dana/mj: bez obveze >7 dana/mj: obvezna nadoknada Rad na izdvojenom mjestu rada, mjesečno

Zaštita privatnosti i sigurnosti

Poslodavac je radniku koji radi na daljinu dužan osigurati zaštitu privatnosti te mu pružiti pisane upute vezane uz zaštitu zdravlja i sigurnosti na radu — obveza koja vrijedi neovisno o tome premašuje li rad prag od sedam dana ili ne.

Zašto mora postojati pravilnik o radu

Ako tvrtka uopće koristi rad na daljinu kao model, to mora biti obuhvaćeno pravilnikom o radu, ne samo usmenim dogovorom ili razmjenom poruka. Pravilnik regulira tko odlučuje o odobrenju rada od kuće, kako se evidentira radno vrijeme i kako se rješavaju granični slučajevi poput troškova.

Pravo na odmor i "isključenost"

Rad od kuće lakše zamagljuje granicu između radnog i privatnog vremena nego rad u uredu, pa zakon posebno naglašava pravo radnika na odmor i zaštitu privatnosti i u kontekstu rada na daljinu — poruke izvan radnog vremena ne postaju obveza samo zato što je laptop uvijek na dohvat ruke.

Rizik ostajanja bez pisanog dogovora

Radnik koji radi od kuće bez ičega zapisanog u ugovoru ili pravilniku ostaje u nesigurnoj poziciji — teško dokazuje na što točno ima pravo, uključujući i pitanje snosi li poslodavac ikakav trošak. Prije pristajanja na trajni rad od kuće vrijedi tražiti da uvjeti budu jasno navedeni u ugovoru, ne ostavljeni usmenoj praksi.

Rad na daljinu je za mnoge postao normalnost brže nego što je zakon stigao pratiti stvarnost — otud i granica od sedam dana koja djeluje pomalo proizvoljno, ali barem daje jasnu crtu iza koje počinje obveza poslodavca da plati ono što radnik inače plaća iz vlastitog džepa.


Izvori i dodatno čitanje