Zašto svaki rujan netko drugi predaje matematiku vašem djetetu

Stotine nastavnika fali svake godine u hrvatskim školama, a rupe pune umirovljenici, dopisnici i nastavnici drugih predmeta.

U zagrebačkoj OŠ Rapska prije nekoliko rujana, tri tjedna zaredom, matematiku djeci nije predavao matematičar. Predavao ju je profesor tjelesnog i zdravstvenog odgoja Marjan Marangunić. "Predajem TZK, ali uskačem za matematiku, fiziku i prirodu. Naši profesori matematike zadovoljni su mojim znanjem", rekao je tada za RTL. Ravnateljica škole Diana Dujmović bila je iskrenija: tri tjedna su matematiku predavali profesor tjelesnog, profesor glazbenog i razredni učitelji — tko god je mogao ući u razred, ušao je.

To nije izolirani kuriozitet nego redovita jesenska scena u hrvatskim školama. Svake godine, otprilike u isto vrijeme kad kreće nastava, ravnatelji diljem zemlje raspisuju natječaje na koje se, doslovno, nitko ne javi.

Koliko nastavnika zapravo fali

Brojke variraju iz godine u godinu, ali smjer je uvijek isti. Prema podacima Ministarstva znanosti i obrazovanja s kraja jedne od proteklih školskih godina, matematiku je u Hrvatskoj predavalo 264 nekvalificirana nastavnika, a fiziku 107. To je otprilike svaki šesti nastavnik matematike u osnovnoj školi bez odgovarajuće kvalifikacije za posao koji obavlja — kad se uračunaju i zamjene, taj se udio penje na gotovo 15 posto sata matematike koji nisu stručno pokriveni.

Hrvatski zavod za zapošljavanje u jednoj je analizi zabilježio više od 6.100 natječaja za učitelje i nastavnike u samo osam mjeseci — s matematikom na vrhu liste potražnje, fizikom s više od stotinu otvorenih pozicija, te hrvatskim i engleskim jezikom odmah iza. Nacionalno gledano, oko 3,69 posto svih nastavničkih mjesta u Hrvatskoj popunjeno je nekvalificiranim osobljem — ali ta prosječna brojka skriva ogromne razlike među predmetima: kod fizike u osnovnoj školi udio nekvalificiranih prelazi 10 posto, dok je kod kemije tek oko jedan posto.

Za usporedbu, generacija budućih nastavnika koja bi te rupe trebala popuniti jednostavno ne postoji u dovoljnom broju. Prema riječima dekana zagrebačkog PMF-a, sustavu je potrebno oko 50 novih nastavnika fizike godišnje — jedne je jeseni na studij fizike i kemije za nastavnike upisano nula studenata na ljetnom roku, a u jesenskom tek 18 njih ukupno, unatoč državnoj stipendiji od 600 eura mjesečno.

Matematika i fizika su najgore, ali nisu jedine

Matematika je najglasniji primjer, ali daleko od jedinog. Prema podacima HZZ-a i sindikalnim upozorenjima, kronično nedostaju i nastavnici informatike, biologije, kemije, geografije, glazbenog i tjelesnog odgoja, kao i odgojitelji u vrtićima i knjižničari. Poseban je slučaj informatika — predmet koji je tek nedavno postao obavezan u nižim razredima osnovne škole, pa škole doslovno love nastavnike za predmet koji donedavno nije ni postojao u tom obliku.

Problem je izraženiji u strukovnim školama nego u gimnazijama. Elektrotehnika, strojarstvo i srodni strukovni predmeti traže nastavnike koji na tržištu rada mogu zaraditi znatno više u struci nego u školi, pa se u nastavu rijetko vraćaju. Sindikat Preporod upozorava i na deficit edukacijskih rehabilitatora — stručnjaka za rad s djecom s teškoćama, čiji je nedostatak posebno osjetljiv jer ti učenici bez adekvatne podrške doslovno ostaju bez pomoći na koju imaju zakonsko pravo.

Koje regije su najpogođenije

Ovdje podaci nisu posve ujednačeni, ali obrazac je dosljedan: manji i udaljeniji gradovi lošije prolaze od Zagreba, iako ni Zagreb nije imun. Ministarstvo je u jednoj analizi kao najgore pogođenu izdvojilo Ličko-senjsku županiju, gdje je deficit nastavnika matematike relativno najveći u zemlji. Istovremeno, primjeri poput zagrebačke gimnazije MIOC-a — gdje su dva profesora fizike otišla u mirovinu, a treći promijenio struku, pa je škola cijelo ljeto tražila zamjenu — pokazuju da ni prestižne zagrebačke škole nisu pošteđene.

Sindikat Preporod dokumentirao je konkretne slučajeve: Dubrovnik, gdje fale nastavnici gotovo svih predmeta i nema stručnih suradnika; Dugo Selo, gdje je treći natječaj za matematiku zaredom prošao bez ijedne prijave; Vukovar, s deficitom matematike, elektrotehnike i strojarstva; Čakovec, gdje strukovne škole sve teže nalaze kvalitetne instruktore za strojarski, elektrotehnički i IT sektor. Primorsko-goranska županija, prema analizi HZZ-a, ima kroničan nedostatak nastavnika fizike, matematike, informatike, biologije, kemije, geografije, glazbenog i tjelesnog odgoja — gotovo cijeli raspon predmeta odjednom.

Umirovljenici se vraćaju u učionicu

Ministarstvo znanosti i obrazovanja godinama najavljuje isto rješenje: vratiti umirovljene nastavnike u sustav. Prijedlog je star — prvi put se ozbiljnije spominjao još 2021., a poruka ministarstva bila je otprilike ovakva: zašto ne dati priliku umirovljenom nastavniku koji želi nastaviti raditi u struci, ako se za pozicijom nitko drugi nije javio?

Model je zamišljen kao krajnja mjera, ne kao zamjena za mlade kadrove — umirovljenik dobiva prednost tek kad na natječaj nitko kvalificiran ne odgovori, obično na ugovor do godinu dana, uz mogućnost produljenja i gornju dobnu granicu od 67 godina. Jedna strukovna škola tako je, primjerice, zaposlila umirovljene nastavnike elektrotehnike na dvogodišnje ugovore jer mlađe zamjene jednostavno nije bilo.

Suzana Hitrec, predsjednica Udruge ravnatelja srednjih škola, mjeru je javno opisala kao "vatrogasnu" — gasi požar, ali ne rješava uzrok. "Ovo je vatrogasna mjera, ali barem će riješiti dio nastave", rekla je. Željko Stipić iz sindikata Preporod bio je oštriji: u ovoj zemlji, poručio je, nitko ne razmišlja dugoročno o obrazovanju — sustav stalno gasi požare umjesto da spriječi da uopće izbiju.

Studenti i pripravnici bez položenog stručnog ispita

Drugi dio slagalice čine mladi ljudi koji tek završavaju studij ili su ga tek završili. Zakon predviđa da nastavnik-pripravnik nakon zapošljavanja ima rok od godinu dana da položi stručni ispit, uz mentorski program koji vodi imenovano povjerenstvo. U teoriji, sustav je uredan: pripravnik uči, polaže, postaje samostalan nastavnik.

U praksi, kad nedostaje kadra, ta se linija razmagljuje. Škole u očaju zapošljavaju svakoga tko ima barem djelomično relevantnu diplomu — pa i studente koji tehnički još nisu diplomirali ili nastavnike koji nikad nisu ni upisali nastavnički smjer, nego su naknadno odslušali minimalnih 55 ECTS bodova pedagoško-psihološko-didaktičke izobrazbe da bi uopće mogli stati pred razred. To je zakonski dopušteno kao prijelazno rješenje, ali razlika između "kvalificiran uz dodatnu izobrazbu" i "iskusan predmetni stručnjak" u praksi zna biti golema, osobito za učenike koji se pripremaju za državnu maturu.

Zašto mladi ne žele u nastavu

Odgovor je, kad se ogoli do srži, uglavnom ekonomski. Matematičar, fizičar ili informatičar s diplomom danas na privatnom tržištu — u IT sektoru, bankarstvu, inženjerstvu — zarađuje bitno više nego u školskoj zbornici, uz manje administrativnog opterećenja i veći društveni ugled izvan konteksta "eto, barem ima praznike". Viši savjetnik za matematiku Vesko Nikolaus to je sažeo jasno: diplomiranih matematičara ima, ali oni odlaze u zanimanja koja bolje plaćaju. Isti obrazac vrijedi i unutar samog školstva — nastavnici s iskustvom radije prelaze iz osnovnih škola u privatne gimnazije nego što ostaju na mjestima gdje su plaće niže i opterećenje veće.

Državne stipendije za deficitarne nastavničke studije, uvedene 2018. i kasnije povećane na 600 eura mjesečno, trebale su preokrenut trend. Rezultati su mješoviti: od 503 stipendista za STEM nastavničke studije, u sustavu trenutačno radi tek 180, a procjenjuje se da samo otprilike trećina stipendista na kraju ostane u nastavi nakon isteka obveznog rada u struci — ostali odlaze čim prilika dopusti.

Što bi moglo stvarno pomoći

Na stolu su prijedlozi koji zvuče poznato jer se ponavljaju iz godine u godinu: dodatak od 10 do 20 posto na plaću za deficitarne predmete, manje norme sati, stambeno zbrinjavanje mladih nastavnika u manjim sredinama, mogućnost predavanja srodnih predmeta unutar iste struke (npr. da jedan nastavnik pokriva više prirodoslovnih predmeta), te otvaranje novih smjerova za STEM nastavnike na učiteljskim fakultetima izvan Zagreba. Ministar Radovan Fuchs sam je priznao da deficit nastavnika matematike "nije specifičan samo za Hrvatsku, to je problem cijele Europe" — što je točno, ali ne umanjuje činjenicu da su hrvatske plaće u prosjeku niže nego u većini zemalja s kojima se inače uspoređujemo.

Problem je u tome što se gotovo sve dosadašnje mjere — stipendije, umirovljenici, nekvalificirane zamjene — svode na krpanje simptoma, a ne na promjenu temeljnog računa: zašto bi netko tko može zarađivati duplo više u privatnom sektoru izabrao učionicu. Dok se taj račun ne promijeni, svaki će rujan izgledati podozrivo slično onome prošlom.

Cijena za djecu koja sad sjede u razredu

Sve ove brojke i mjere na kraju padnu na jedno dijete koje u listopadu još uvijek ne zna hoće li mu netko konkretan predavati matematiku do lipnja, ili će razred iz tjedna u tjedan preuzimati netko drugi — profesor tjelesnog, umirovljenik, student u zadnjoj godini. Za generaciju koja polaže državnu maturu, to nije apstraktan sistemski problem nego razlika u bodovima i, na kraju, u životnim putanjama.