Kad poslodavac otpušta jednog radnika, riječ je o pojedinačnom otkazu s poznatim pravilima. Kad odjednom otpušta desetke ljudi, uključuje se sasvim drugačiji, stroži pravni mehanizam — kolektivno otpuštanje, s obavezama koje pojedinačni otkaz uopće ne poznaje.
Kad se uopće primjenjuje
Zakon primjenjuje pravila o kolektivnom otpuštanju kad poslodavac utvrdi da tijekom razdoblja od devedeset dana više nema potrebe za radom najmanje dvadeset radnika iz poslovno uvjetovanih razloga — dakle ne zbog krivnje ili nesposobnosti pojedinih radnika, nego zbog gospodarske ili organizacijske odluke.
Pragovi ovise o veličini poslodavca
Konkretni brojevi variraju prema ukupnom broju zaposlenih: kod poslodavca sa sto do tristo zaposlenih, kolektivnim otpuštanjem smatra se otkaz najmanje 10% radnika; kod poslodavca s više od tristo zaposlenih, prag je fiksnih trideset radnika, bez obzira na postotak koji to predstavlja u ukupnom broju.
Obavezno savjetovanje s radničkim vijećem
Prije donošenja konačne odluke poslodavac mora provesti savjetovanje s radničkim vijećem — ne samo formalno obavijestiti, nego stvarno razmotriti alternative koje bi izbjegle ili smanjile broj otkaza. Savjetovanje mora obuhvatiti razloge viška, broj i strukturu pogođenih radnika, rok u kojem se otkazi planiraju provesti i mjere za ublažavanje posljedica.
Što obuhvaćaju mjere ublažavanja
Tipične mjere uključuju prekvalifikaciju pogođenih radnika, pomoć pri pronalasku novog zaposlenja i otpremninu iznad zakonskog minimuma. Poslodavac koji samo formalno "odradi" savjetovanje bez stvarnog razmatranja alternativa rizira da cijeli postupak bude naknadno osporen kao nezakonit.
Rok od 30 dana prije stupanja na snagu
Kolektivno otpuštanje ne stupa na snagu prije nego što prođe najmanje trideset kalendarskih dana od trenutka kad je poslodavac pisano obavijestio nadležno tijelo (Hrvatski zavod za zapošljavanje) o namjeri. Države članice EU-a mogu taj rok u određenim slučajevima produžiti do šezdeset dana — riječ je o minimalnom, ne maksimalnom razdoblju čekanja.
Razlika prema pojedinačnom otkazu
Pojedinačni poslovno uvjetovani otkaz ne zahtijeva savjetovanje s radničkim vijećem niti obavještavanje HZZ-a unaprijed — dovoljno je poštovati otkazni rok i platiti otpremninu. Kolektivno otpuštanje uvodi dodatni sloj postupovne zaštite upravo zato što istovremeni gubitak posla za veći broj ljudi ima šire društvene i gospodarske posljedice.
Kolektivno otpuštanje rijetko je iznenadan hitac — postupak sa savjetovanjem i tridesetodnevnim rokom znači da radnici formalno imaju vremena za reakciju, čak i kad je odluka o smanjenju broja zaposlenih već donesena. Pitanje je koliko se to vrijeme stvarno iskoristi, a ne samo protutne kao formalnost prije neizbježnog.
