Jadrolinija operira 300-tinjak putničkih brodova i trajektnih linija na Jadranu. Gotovo svi rade na dizelskom pogonu. To se polako mijenja — ali "polako" je ovdje ključna riječ.
Jadrolinija i 280 milijuna eura zelene flote
Krajem 2024. Jadrolinija je s Međunarodnom financijskom korporacijom (IFC, dio Svjetske banke) potpisala mandatno pismo za kredit od 280 milijuna eura namijenjen gradnji do deset novih brodova na alternativna goriva.
Goriva u igri: biodizel, zeleni metanol i električni pogon — ovisno o tipu broda i ruti. Trajekti na kraćim otočnim linijama kandidati su za elektrifikaciju ili hibridni pogon; brodovi na dužim linijama prema Italiji i dugim jadranskim rutama gledaju prema metanolu ili bio-dizelskim rješenjima.
Vremenski plan: ugovor o zajmu planiran za 2025., gradnja u domaćim brodogradilištima, isporuka prvih brodova krajem 2027. ili u prvom kvartalu 2028. Za flotu koja ima prosječnu starost iznad 25 godina, to je značajna obnova.
Postoji i ekonomska dimenzija za Hrvatsku: Jadrolinijina namjera da gradi brodove u domaćim brodogradilištima (Brodosplit, potencijalno Uljanik) nosi multiplikativni efekt za brodograðevnu industriju koja traži novu svrhu nakon dekada krize.
Jadranski zeleni koridor — europska vizija
EU Green Corridors inicijativa ne uključuje Jadran kao prioritetnu zonu — barem zasad. Pilot koridori su u sjevernoj Europi gdje su lučka infrastruktura i industrijska baza za zeleno gorivo razvijenija.
Ali geografija Jadrana ima specifičnu prednost: kratke rute između otoka i kopna su idealne za elektrifikaciju i hibridni pogon. Trajekt koji vozi Split–Supetar (18 km) može puniti baterije dok je u luci, a ruta je dovoljno kratka da baterijski kapacitet bude ekonomski opravdan.
EU fondovi — kohezijski i fond za zelenu tranziciju — su dostupni za investicije u lučku infrastrukturu. Hrvatska je kandidat za financiranje punjionike za električne i metanolne brodove u Splitu, Rijeci i Zadru. Pitanje je brzina birokratskog procesa.
Izazovi: infrastruktura, gorivo, obuka
Tri praktična izazova stoje ispred Jadrolinije:
Gorivo: metanol i biodizel moraju biti dostupni u lukama. Nema smisla graditi metanolni brod ako ga ne možeš puniti u Splitu. To zahtijeva ulaganja u lučku infrastrukturu koja ne prate nužno brodograðevne rokove.
Obuka: rukovanje metanolom i alternativnim gorivima zahtijeva posebnu obuku posade. IMO je uveo posebne certifikate, a Pomorski fakultet u Splitu i Rijeci već razvijaju programe — ali edukacijski kapacitet kasni za narudžbama.
Troškovi goriva: zeleni metanol u 2026. je 2–3× skuplji od mazuta. To se reflektira na cijenu karata ili na potrebu za subvencijama. Jadrolinija je u većinskom državnom vlasništvu, što olakšava strateška ulaganja — ali i čini svaki troškovni rast politički osjetljivim.
Hrvatska nije u prvom valu morske dekarbonizacije. Ali nije ni izostavljena — ima plan, ima brodograðevnu industriju i ima geografiju koja pogoduje kratkim, elektrificiranim rutama. Rok je 2028., a taktovnjak kuca.
