Europski akt o pristupačnosti: rok je prošao, kazne stižu 2026.

EAA je od lipnja 2025. zakon, ne preporuka. Tko mora uskladiti web trgovinu, koji rokovi vrijede i praktičan checklist za WCAG usklađenost.

Otvorite bilo koju hrvatsku web trgovinu na mobitelu, isključite miš i pokušajte doći do košarice samo tipkovnicom. Kod velike većine stranica fokus će negdje nestati, gumb "Dodaj u košaricu" neće se dati aktivirati enterom, a slike proizvoda neće imati nikakav opis za onoga tko ih ne vidi. Za milijune ljudi u Europskoj uniji koji imaju neki oblik invaliditeta to nije nezgodna sitnica nego razlog da odustanu od kupnje i odu konkurenciji. Od 28. lipnja 2025. to više nije samo pitanje dobre prakse — nego zakonska obveza s rokovima, inspekcijama i novčanim kaznama, koja je u hrvatski pravni sustav ušla kroz Zakon o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga.

Što je Europski akt o pristupačnosti

European Accessibility Act (EAA), službeno Direktiva (EU) 2019/882, europski je propis koji ujednačava zahtjeve pristupačnosti za niz proizvoda i usluga na cijelom unutarnjem tržištu. Cilj je jednostavan: osoba s invaliditetom u Zagrebu, Berlinu ili Lisabonu treba moći samostalno kupiti kartu za vlak, podignuti novac putem bankomata ili naručiti proizvod u internetskoj trgovini, bez da za to treba tuđu pomoć. Svih 27 članica EU-a direktivu je do sada prenijelo u nacionalno zakonodavstvo, a Hrvatska je to učinila Zakonom o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga koji je stupio na snagu istog datuma kad i europski rok primjene.

Razlika u odnosu na dosadašnja pravila o pristupačnosti javnog sektora, koja postoje već nekoliko godina, jest u tome što EAA prvi put ozbiljno zahvaća privatni sektor — banke, telekome, prijevoznike, izdavače e-knjiga i, što je za velik broj poduzetnika najvažnije, e-trgovinu.

Tko mora uskladiti svoju web stranicu

Zakon ne pogađa doslovno svakoga tko ima web shop, ali obuhvat je širi nego što većina misli. U opseg ulaze, između ostalog: e-trgovina (online prodaja robe i usluga potrošačima), bankarske i platne usluge, telekomunikacijske usluge, prijevozničke usluge u dijelu koji se odnosi na prodaju karata i informiranje putnika, e-knjige i čitači, te oprema poput bankomata, samoposlužnih blagajni i terminala.

Ključna iznimka odnosi se na mikropoduzeća — tvrtke s manje od 10 zaposlenih i godišnjim prometom ili bilancom do 2 milijuna eura koje pružaju usluge. Njih se oslobađa dijela obveza, ali samo kada je riječ o uslugama, ne i o proizvodima koje stavljaju na tržište. Malo i srednje poduzeće koje prodaje robu preko vlastite web trgovine, dakle, obvezu ima čak i ako je timski broj skroman. Iznimka postoji i za slučaj "nerazmjernog opterećenja" ili "temeljne izmjene" — no na to se poduzetnik ne može samo pozvati, mora provesti i dokumentirati procjenu, a za sve osim mikropoduzeća postoji i obveza prijave nadležnom tijelu.

Rokovi koje treba znati

Datum koji je već prošao jest 28. lipnja 2025. — otad svi novi proizvodi i usluge koji ulaze na tržište moraju zadovoljavati zahtjeve pristupačnosti. Ako pokrećete novu web trgovinu ili lansirate novu digitalnu uslugu u 2026., pristupačnost nije nešto što se "doda kasnije" — mora biti ugrađena od prvog dana.

Za usluge koje su već postojale prije tog datuma vrijedi prijelazno razdoblje do 28. lipnja 2030., no ono se ne odnosi na proizvode koji se stavljaju na tržište nakon 2025. — tu roka koji bi omogućio "još malo vremena" jednostavno nema. Za samoposlužne terminale poput bankomata predviđen je poseban, dulji rok korištenja do kraja njihovog ekonomskog vijeka trajanja, najkasnije do 2040.

WCAG i EN 301 549 — na koji se standard oslanja zakon

Zakon ne izmišlja nove tehničke zahtjeve nego se oslanja na europsku normu EN 301 549, koja pak u dijelu koji se tiče weba i softvera preuzima Web Content Accessibility Guidelines (WCAG) 2.1 na razini AA kao minimalni prag. WCAG počiva na četiri načela poznatima pod akronimom POUR: sadržaj mora biti Percipirljiv, Upravljiv, Razumljiv i Robustan.

U praksi to znači jasno mjerljive kriterije — omjer kontrasta teksta i pozadine, mogućnost potpune navigacije tipkovnicom, tekstualne alternative za slike, titlove za video, dosljednu strukturu naslova i formi te kompatibilnost s asistivnim tehnologijama poput čitača ekrana. Razina AA nije najviša moguća (postoji i AAA), ali je ona koju europsko zakonodavstvo trenutačno traži kao standard usklađenosti.

Kazne i nadzor — koliko ozbiljno zakon shvaća prekršaje

Ovo nije propis bez zubi. Zakonodavni okvir predviđa novčane kazne za gospodarske subjekte koje mogu doseći i do 100.000 eura ili 4 posto godišnjeg prometa, ovisno o težini i opsegu neusklađenosti te broju pogođenih korisnika. Uz kaznu, subjekt je dužan i otkloniti nedostatak — plaćanje kazne ne oslobađa od obveze da stranica ili usluga naknadno bude usklađena.

Nadzor provode nadležna tijela u svakoj državi članici, a osim upravnog nadzora otvara se i put privatnim tužbama. U Francuskoj su prve sudske tužbe zbog nepristupačnih digitalnih usluga podnesene već u studenom 2025., a Nizozemska i druge članice najavljuju pojačane inspekcijske aktivnosti tijekom 2026. Za hrvatske trgovce to znači da razdoblje "čekamo da vidimo hoće li se itko baviti time" polako završava — presedani u drugim članicama obično ubrzaju i domaću praksu.

Praktičan checklist za hrvatsku web trgovinu

Prije poziva agenciji ili developeru, vrijedi proći osnovni popis i vidjeti gdje stranica trenutačno stoji:

Kontrast boja — tekst i pozadina moraju imati omjer kontrasta od najmanje 4.5:1 za standardni tekst, 3:1 za veći tekst i grafičke elemente sučelja.
Alt tekst — svaka slika koja nosi informaciju (proizvod, banner s porukom, ikona s funkcijom) mora imati opisni alt atribut; čisto dekorativne slike označavaju se kao takve kako bi ih čitač ekrana preskočio.
Navigacija tipkovnicom — svaki gumb, link, filter i polje forme mora se moći doseći i aktivirati tabom i enterom, bez zamki iz kojih se fokus ne može izvući.
Vidljivi fokus — element koji je trenutačno fokusiran mora imati jasno uočljiv obrub ili naglasak, ne smije se gasiti CSS-om radi estetike.
Forme i poruke o grešci — polja moraju imati vezane labele, a greška pri unosu (npr. pogrešan format kartice) mora biti opisana tekstom, ne samo bojom.
Struktura naslova — H1 do H6 moraju slijediti logičan redoslijed, bez preskakanja razina radi izgleda fonta.
Video i audio sadržaj — titlovi za video, transkript za podcast ili audio opis proizvoda ako je jedini način predstavljanja informacije.
Izjava o pristupačnosti — kratka stranica koja objašnjava razinu usklađenosti, poznata ograničenja i kontakt za prijavu problema; postala je uobičajena praksa uz WCAG usklađivanje i dobar je signal i inspekciji i kupcima.

Kako krenuti bez panike

Većina hrvatskih web trgovina gradi se na Shopifyju, WooCommerceu ili nekoj domaćoj CMS platformi, a sve tri imaju dodatke i teme s ugrađenom razinom pristupačnosti — no nijedan plugin sam po sebi ne jamči usklađenost, jer velik dio problema dolazi iz sadržaja koji urednik unosi svaki dan: slika bez alt teksta, PDF kataloga bez strukture, video bez titlova. Prvi korak je besplatan automatizirani audit (alati poput axe ili Lighthouse otkriju veći dio tehničkih propusta), drugi je ručna provjera tipkovnicom i čitačem ekrana, a treći uvođenje pristupačnosti u redovni proces objave sadržaja, ne kao jednokratnu akciju prije inspekcije.

Trošak popravka raste eksponencijalno što se dulje odgađa — sanacija stranice koja je od početka građena bez pristupačnosti u pravilu je skuplja od uvođenja tih standarda u dizajn sustav i komponente koje se ionako ponovno koriste na svakoj novoj stranici.

Zakon o pristupačnosti nije birokratska kozmetika nametnuta iz Bruxellesa nego priznanje da je internet za velik broj ljudi jedini praktičan put do banke, ljekarne ili trgovine. Tvrtke koje su se time pozabavile prije roka danas imaju širi krug kupaca i manje pravnog rizika; one koje čekaju ulaze u 2026. s pitanjem koje više nije "hoćemo li morati" nego "koliko će nas koštati što nismo".