Jedan običan odgovor umjetne inteligencije od stotinjak riječi — otprilike koliko ste upravo pročitali u ovoj rečenici — potroši oko 519 mililitara vode, gotovo cijelu standardnu bočicu. Pomnožite to milijardama upita dnevno diljem svijeta, i dobivate broj koji je toliko velik da ga je teško intuitivno shvatiti, a opet toliko konkretan da su ga obitelji u ruralnoj Georgiji osjetile izravno na svojim bunarima. Voda je, ispada, skrivena cijena AI odgovora koju nitko ne vidi na računu za struju — jer se troši kilometrima daleko, u rashladnim tornjevima data centara koje većina korisnika nikad neće posjetiti.

Bočica vode po odgovoru, milijarde galona po godini

Prema procjenama, svakih 20 do 50 upita prema ChatGPT-u potroši otprilike pola litre vode, računajući i izravno hlađenje na licu mjesta i neizravnu potrošnju vode kod proizvodnje električne energije koja pogoni te sustave. Na razini cijele industrije, američki data centri izravno su potrošili 17,4 milijardi galona vode 2023. — brojka za koju se projicira rast na između 38 i 73 milijarde galona do 2028. Pojedinačni veliki data centar može potrošiti i do milijardu galona vode godišnje, a tijekom vrhunca ljetnih vrućina i do 2,7 milijuna galona dnevno — otprilike koliko potroši manji grad.

Godisnja izravna potrosnja vode americkih data centara: 17.4 milijardi galona 2023, projicirano izmedju 38 i 73 milijarde galona do 2028 Potrošnja vode u SAD-u (milijarde galona) 2023. (stvarno) 17,4 mlrd 2028. (projekcija) 38–73 mlrd

Tko troši najviše, i tko se time hvali

Veliki tehnološki igrači sami objavljuju te brojke, uglavnom zato što žele pokazati da su efikasniji od konkurencije. Google je 2023. potrošio oko 6,1 milijardu galona vode za hlađenje data centara, rast od 14 posto u odnosu na godinu ranije, izravno pripisan rastu AI opterećenja. Amazon je 2025. za svoje globalne data centre potrošio 2,5 milijarde galona, uz mjeru učinkovitosti vode (WUE) od 0,12 litara po kilovatsatu — što tvrtka opisuje kao sedam puta učinkovitije od industrijskog prosjeka od 0,84 litara po kilovatsatu. Microsoft je u fiskalnoj 2025. postigao WUE od 0,30 litara po kilovatsatu, a u kolovozu 2024. lansirao je tehnologiju hlađenja bez isparavanja vode koja, prema tvrtki, izbjegava potrošnju od više od 125 milijuna litara po data centru godišnje.

Bunari u Georgiji koji su presušili u istom tjednu kad je stigao Meta

Iza tih uredno objavljenih postotaka stoje stvarni ljudi. U okrugu Newton u državi Georgia, obitelji u blizini Metinog data centra prijavile su da su im obližnji privatni bunari poremećeni, prisiljavajući ih da dovoze vodu i mijenjaju kućanske aparate začepljene sedimentom. Meta je naručila neovisnu studiju koja, prema tvrtki, nije pronašla vezu između problema s bunarima i njezinih pogona, a tvrtka ističe i da je zajednici darovala više od 4,5 milijuna dolara za škole i neprofitne organizacije. Bez obzira na uzrok, vremenska podudarnost — dolazak golemog potrošača vode u ruralnu zajednicu i istovremeni problemi s lokalnim bunarima — dovoljna je da izazove nepovjerenje koje se teško gasi financijskim donacijama.

Gradovi koji su rekli ne

Nisu sve zajednice čekale da problem nastane pa reagirale naknadno. Gradsko vijeće Tucsona u Arizoni jednoglasno je u kolovozu 2025. odbilo bilo kakvu suradnju s projektom podatkovnog kompleksa poznatog kao Project Blue, izvorno povezanim s Amazonom — odluka donesena upravo zbog zabrinutosti oko potrošnje vode u regiji koja se već suočava sa sušom. U Novom Meksiku, prema izvještaju javnog radija NPR-a, zajednice u pustinjskom okruženju izražavaju slične brige oko dolaska golemog data centra, dok je donji tok rijeke Rio Grande veći dio godine tek rijeka pijeska zbog žestoke suše, niskog snježnog pokrivača i klimatskih promjena. Trenutačno čak 36 američkih saveznih država razmatra nova pravila oko korištenja vode za data centre — znak da ovo više nije izolirani problem nekoliko ruralnih zajednica, nego pitanje koje se penje na razinu državne politike.

Tekuće hlađenje kao izlaz, ne kao potpuno rješenje

Najnoviji AI čipovi rade toliko vruće da zahtijevaju fundamentalno drugačiji pristup hlađenju — tekuće hlađenje koje cirkulira rashladno sredstvo u zatvorenim krugovima i može raditi uz gotovo nikakvu potrošnju svježe vode, za razliku od tradicionalnih rashladnih tornjeva koji vodu isparavaju izravno u atmosferu. Ova promjena tehnologije djelomično objašnjava zašto najnapredniji operateri poput Microsofta i Amazona uspijevaju smanjivati WUE unatoč rastu AI opterećenja — no prijelaz je postupan, skup, i ne rješava probleme postojećih, već izgrađenih pogona koji i dalje rade na starijoj, vodom intenzivnijoj tehnologiji.

Voda koju popije umjetna inteligencija nikad se ne pojavljuje na fakturi korisnika koji postavi pitanje — pojavljuje se na fakturi lokalne zajednice čiji bunar odjednom presuši, ili grada koji mora birati između industrijskog razvoja i vlastite pitke vode. Dok se rasprava o AI-u u javnosti uglavnom vodi oko struje i čipova, upravo je ova, tiša i manje vidljiva potrošnja ta koja prva izaziva sukobe na terenu — jednostavno zato što vode, za razliku od električne mreže, nema dovoljno da se jednostavno dogradi kad ponestane.

Izvori i dodatno čitanje