Three Mile Island je mjesto najgore nuklearne nesreće u povijesti Sjedinjenih Država, gdje je 1979. djelomično rastaljena jezgra reaktora izazvala paniku i evakuacije diljem Pennsylvanije. Gotovo pola stoljeća kasnije, isti taj reaktor vraća se u pogon — ne za javnu električnu mrežu, nego isključivo za Microsoftove AI data centre. Malo je simboličnijih slika za trenutačnu glad umjetne inteligencije za energijom od činjenice da je i nuklearna nesreća koja je desetljećima bila sinonim za strah od nuklearne energije danas postala poželjna imovina — samo zato što još uvijek zna proizvoditi struju.

Trinaest projekata, gotovo deset gigavata, i svi veliki igrači na popisu

Do svibnja 2026. svaki veći tehnološki div potpisao je barem jedan nuklearni energetski dogovor za potrebe AI data centara — ukupno trinaest najavljenih projekata koji zajedno obećavaju više od 9,8 gigavata nuklearnog kapaciteta posvećenog isključivo sljedećoj generaciji AI infrastrukture. Ono što ovaj val čini neobičnim nije samo veličina, nego brzina: dogovori sklopljeni tek prije godinu-dvije već ulaze u tehničku fazu realizacije, brzinom koja je za nuklearnu industriju, tradicionalno sporu i regulatorno opterećenu, gotovo nezamisliva.

Nuklearni kapacitet posvecen AI data centrima: Meta do 6.6 gigavata kroz vise partnerstava, Amazon 1.92 gigavata kroz Talen Energy, Microsoft 0.835 gigavata kroz obnovu Three Mile Islanda, Google 0.5 gigavata kroz Kairos Power Nuklearni kapacitet po tvrtki (GW) Meta 6,6 GW Amazon 1,92 GW Microsoft 0,84 GW Google 0,5 GW Ukupno preko svih objavljenih projekata: 9,8+ GW

Kako izgleda povratak reaktora koji je trebao ostati zauvijek ugašen

Microsoft je s Constellation Energyjem potpisao dvadesetogodišnji ugovor o otkupu energije vrijedan 16 milijardi dolara za ponovno pokretanje jedinice Three Mile Island 1 (preimenovane u Crane Clean Energy Center), s planiranih 835 megavata struje namijenjene isključivo Microsoftovim AI operacijama. Restart, izvorno najavljen za 2028., ubrzan je na 2027. — godinu ranije od plana — nakon što je američka savezna vlada odobrila zajam od milijardu dolara koji pokriva većinu procijenjenog troška projekta od 1,6 milijardi dolara. U lipnju 2026. Federalna energetska regulatorna komisija odobrila je i izuzeće od pravila regionalnog operatera mreže PJM, dodatno gurajući projekt naprijed. Microsoft će tako biti prva tvrtka koja stvarno primi nuklearnu struju iz ovog vala dogovora, upravo zato što je odabrala obnovu postojećeg reaktora umjesto čekanja izgradnje novog.

Google, Amazon i Meta biraju različite putove do istog cilja

Google se odlučio za drugačiji pristup, podržavajući razvoj Kairos Powera sporazumom za 500 megavata iz reaktora koji tek treba biti izgrađen — kockanje na tehnologiju koja još nije komercijalno dokazana. Amazon je uložio 700 milijuna dolara u X-energy za do dvanaest malih modularnih reaktora tipa Xe-100, a paralelno proširio postojeći ugovor s Talen Energyjem na 1.920 megavata do 2042., osiguravajući struju iz već postojeće nuklearne elektrane Susquehanna u Pennsylvaniji. Meta je otišla najdalje od svih, sklopivši partnerstva vrijedna do 6,6 gigavata kroz čak četiri različita dobavljača — TerraPower, Oklo, Vistra i Constellation — raspršujući opkladu na više tehnologija i partnera umjesto oslanjanja na jednog.

Zašto baš nuklearna energija, a ne sunce ili vjetar

Razlog zašto tehnološki giganti biraju baš nuklearnu energiju, unatoč njezinoj cijeni i regulatornoj složenosti, leži u jednoj riječi: pouzdanost. AI data centar mora raditi dvadeset i četiri sata dnevno, tijekom cijele godine, bez obzira puše li vjetar ili sija li sunce — a nuklearna energija je jedini nefosilni izvor koji tu vrstu konstantnog, predvidivog opterećenja (baseload) može isporučiti bez baterijskih sustava golemih razmjera koji bi dodatno napuhali već enormne troškove izgradnje. Ono što je zanimljivo jest da većina trenutnih dogovora zapravo ne uključuje nove male modularne reaktore (SMR) o kojima se najviše govori u medijima, nego obnovu ili proširenje već postojećih, dokazanih postrojenja — SMR tehnologija za sada ostaje uglavnom obećanje za drugu polovicu desetljeća, dok tvrtke kojima je energija hitno potrebna posežu za onim što već postoji i radi.

Kritičari upozoravaju da priča nije tako jednostavna

Ne slažu se svi da će ovaj val nuklearnih dogovora proći bez problema — jedan komentar objavljen u The Hillu izravno tvrdi da Microsoftov plan oživljavanja Three Mile Islanda "nikad neće uspjeti", pozivajući se na regulatorne, sigurnosne i logističke prepreke svojstvene obnovi desetljećima staroga postrojenja. Postoji i šira zabrinutost da ovakvi ekskluzivni ugovori, gdje cijela proizvodnja jedne elektrane ide isključivo jednoj tehnološkoj tvrtki, efektivno oduzimaju obnovljeni nuklearni kapacitet od javne mreže baš u trenutku kad bi taj isti kapacitet mogao pomoći u dekarbonizaciji šire ekonomije, ne samo AI podatkovnih centara jedne kompanije.

Ironija cijele priče teško je propustiti: industrija koja je desetljećima strahovala od riječi "nuklearno" nakon Three Mile Islanda, Černobila i Fukushime danas se utrkuje tko će prije potpisati ugovor s preostalim, ili čak ponovno oživljenim, nuklearnim postrojenjima — ne zbog promijenjenog stava prema sigurnosti nuklearne energije, nego zato što je AI industriji jednostavno ponestalo drugih izvora dovoljno pouzdane struje da nahrani vlastiti rast.

Izvori i dodatno čitanje