Student koji upisuje privatni fakultet u inozemstvu odlazi u banku sam, uvjeren da ga školarina od desetak tisuća eura kvalificira za standardan kredit — i vraća se kući s informacijom da bez roditelja kao sudužnika neće dobiti ni cent. Ta scena se ponavlja u gotovo svakoj hrvatskoj banci, jer studentski krediti rade po logici koja se bitno razlikuje od klasičnog gotovinskog kredita, a mnogi studenti to saznaju tek kad već imaju upisnicu u ruci.
Ponuda je šira nego što većina studenata misli
Zagrebačka banka odobrava studentske kredite studentima svih preddiplomskih, diplomskih i poslijediplomskih studija u Hrvatskoj i inozemstvu koji su rezidenti, u iznosu od 200 do 20.000 eura s rokom otplate od 13 do 120 mjeseci za financiranje školarine. Za pokrivanje troškova života, moguće je dobiti od 66 do 660 eura mjesečno — dovoljno za stanarinu i osnovne troškove, ali ne i za udoban studentski život bez dodatnog posla.
HPB i PBZ nude slične, ali ne identične uvjete
HPB nudi kredite u iznosu od 700 do 20.000 eura, dok PBZ-ovi Educa krediti pokrivaju plaćanje školarine privatne srednje škole ili studija — dodiplomskog, diplomskog, poslijediplomskog ili specijalističkog — kao i troškove studiranja u zemlji i inozemstvu. Prosječan iznos kredita za školovanje koji banke odobravaju na hrvatskom tržištu najčešće ide do dvadesetak tisuća eura, iako pojedine banke nude i do 40.000 eura za posebne slučajeve.
Zašto je sudužnik gotovo uvijek nužan
Budući da studenti nemaju redoviti prihod, banka traži jamca — obično roditelja zaposlenog na neodređeno vrijeme s dovoljnim primanjima. Ovo nije birokratska formalnost koju banka dodaje iz opreza, nego temeljni uvjet bez kojeg kredit ne postoji — banka procjenjuje kreditnu sposobnost sudužnika, ne studenta, jer student u trenutku odobrenja nema dokaziv izvor prihoda kojim bi otplaćivao ratu.
Odgoda otplate — olakšanje s jednim skrivenim uvjetom
Studentski krediti se mogu početi vraćati nakon završetka studija, ponekad čak uz godinu dana počeka nakon diplome. No odgodu početka otplate nije moguće ugovoriti ako je korisnik kredita u trenutku odobravanja već u radnom odnosu — što znači da student koji radi honorarno ili ima ugovor na određeno tijekom studija može izgubiti pravo na taj poček, ovisno o tumačenju banke.
Kad se studentski kredit stvarno isplati
Kredit ima najviše smisla kad plaća privatnu školarinu koju stipendija ili obiteljski budžet ne mogu pokriti u cijelosti, posebno za studij u inozemstvu gdje je alternativa — komercijalni gotovinski kredit roditelja — obično skuplja jer nema povlaštenih uvjeta namijenjenih obrazovanju. Za redovni studij na javnom sveučilištu bez školarine, potreba za kreditom uglavnom se svodi samo na pokrivanje troškova života, gdje vrijedi usporediti isplati li se to više od studentskog posla ili stipendije.
Pitanja koja roditelj kao sudužnik mora postaviti
Prije potpisivanja kao sudužnik, roditelj bi trebao provjeriti utječe li studentski kredit na njegovu vlastitu kreditnu sposobnost za druge namjene dok traje otplata, te što se događa ako student ne završi studij ili promijeni smjer — hoće li se preostali iznos odmah dospjeti na naplatu ili ostaje raspoređen po originalnom planu otplate.
Studentski kredit rijetko je odluka koju student donosi sam, bez obzira što ime na ugovoru nosi upravo on — u praksi je to obiteljska financijska odluka s roditeljem kao stvarnim jamcem sposobnosti otplate. Razumijevanje te dinamike prije odlaska u banku štedi i vrijeme i razočaranje kad se sudužnik pokaže kao neizbježan uvjet, ne opcija.
