Programeri više ne prolaze intervjue kao prije. Evo zašto.

38,5% kandidata pokazuje znakove AI varanja na tehničkim intervjuima — a nevidljivi alati poput Cluelyja zaobilaze čak i dijeljenje ekrana.

Tehnički intervju koji je prije pet godina bio prilično pouzdan filter danas je poprište tihe utrke naoružanja. Na jednoj strani su alati koji kandidatu šapću rješenje u realnom vremenu, nevidljivo za onoga tko gleda podijeljeni ekran. Na drugoj strani su firme koje razmišljaju da se vrate intervjuima uživo, jer više ne vjeruju vlastitom procesu.

Brojka koja mijenja shvaćanje cijelog procesa

Analiza uzorka od 19.368 intervjua pokazala je da je 38,5 posto tehničkih kandidata između srpnja 2025. i siječnja 2026. pokazivalo znakove AI varanja. Kod čisto tehničkih uloga taj postotak raste na 48 posto — gotovo svaki drugi kandidat. Juniori s manje od pet godina iskustva varaju dvostruko češće od seniora, što ima logičan razlog: imaju najviše razloga bojati se da neće proći na znanju samom.

Kako izgleda varanje koje se ne vidi

Moderni alati poput Cluelyja, Interview Codera i Leetcode Wizarda koriste nevidljive preklope koji generiraju optimalna rješenja standardnih algoritamskih problema u manje od dvije sekunde, a ostaju nevidljivi softveru za dijeljenje ekrana. Tehnički trik je jednostavan, ali djelotvoran: alat koristi grafičke hookove niske razine i renderira odgovor kao sloj ispod onoga što snima softver za dijeljenje ekrana — anketar vidi "čist" ekran kandidata, dok kandidat istovremeno gleda odgovor modela preslikan preko vlastitog IDE-a.

Znak koji ipak odaje varanje

Najsnažniji pokazatelj varanja nije nikakav napredni alat za detekciju, nego nešto vrlo ljudsko: ravna linija u vremenu odgovora. Kad kandidat troši jednako vremena na svako pitanje bez obzira na težinu, to upućuje na to da čeka da mu AI generira odgovor, umjesto da stvarno razmišlja o problemu različite složenosti. Platforme poput HackerRanka hvataju osnovna kršenja poput prebacivanja kartica ili copy-pastea, ali nevidljivi preklopi i sekundarni uređaji jednostavno zaobilaze te mehanizme detekcije.

Problem koji je veći od samog varanja

Ono što najviše zabrinjava poslodavce nije stopa varanja sama po sebi, nego posljedica: 61 posto kandidata koji su varali ipak je prošao prag odobravanja (ocjena 7,0 ili više). To znači da tvrtke doslovno zapošljavaju ljude koji ne znaju stvarno programirati, a to se ne otkriva dok osoba ne počne raditi i sudarati se sa zadacima koji nemaju gotovo rješenje na internetu.

Zašto se firme vraćaju intervjuima uživo

Neki startupovi razmatraju povratak intervjuima na licu mjesta, iako znaju da to potencijalno ograničava bazu talenata. Jedan osnivač to je sažeo jednostavno: "Ne vjerujem rezultatima koliko prije" i "ne znam što drugo raditi osim dolaska u ured". To je skup korak — gubi se pristup kandidatima koji ne mogu ili ne žele putovati — ali za mnoge tvrtke postao je jedini pouzdan način provjere da osoba stvarno zna ono što tvrdi na CV-u.

Što ovo znači za nekoga tko traži posao pošteno

Paradoksalno, poštenim kandidatima ova situacija otežava posao dvostruko — ne samo da se natječu sa stvarnim znanjem drugih ljudi, nego se natječu i s umjetno naduvanim rezultatima varalica u istom krugu selekcije. Najbolja obrana ostaje najsporija: graditi razumijevanje koje preživi razgovor uživo, projekt s objašnjavanjem odluka, ili tehnički intervju bez laptopa. Alati za varanje mogu simulirati odgovor. Puno teže mogu simulirati razumijevanje zašto je odgovor ispravan.