Nesreća koja je promijenila psihijatriju
Prvi benzodiazepin, klordiazepoksid, poznat pod imenom Librium, sintetizirao je Leo Sternbach 1955. dok je radio u tvrtki Hoffmann-La Roche na razvoju sredstava za smirenje. Otkriven je slučajno kad su testovi 1957. otkrili da spoj ima hipnotički, anksiolitički i mišićno-relaksantni učinak. Ova formulacija — "otkriven slučajno" — zaslužuje pažnju. Sternbach nije ciljano tražio ovu vrstu spoja; do jednog od najutjecajnijih otkrića u povijesti psihijatrijske farmakologije došlo je gotovo usput, tijekom istraživanja usmjerenog na nešto sasvim drugo.
Brzina uvođenja koja bi danas bila nezamisliva
Ovi impresivni klinički nalazi doveli su do brzog uvođenja lijeka diljem svijeta 1960. pod robnom markom Librium. Nakon klordiazepoksida, diazepam je na tržište plasirao Hoffmann-La Roche pod robnom markom Valium 1963. — lijek koji je bio najpropisivaniji u Americi između 1969. i 1982., s preko 2,3 milijarde prodanih doza u vrhuncu, 1978. godine. Ova brojka — 2,3 milijarde doza u jednoj jedinoj godini — teško je zamisliva prema današnjim standardima regulacije lijekova; razvojni put od otkrića do statusa najprodavanijeg lijeka u zemlji trajao je manje od dva desetljeća.
Globalna dominacija sedamdesetih
Do 1977. benzodiazepini su bili najpropisivaniji lijekovi na svijetu. Otkad su uvedeni, benzodiazepini su bili jedna od najpropisivanijih klasa lijekova diljem svijeta. Ova globalna dominacija nije bila ograničena na Sjedinjene Države — riječ je bila o istinski globalnom fenomenu, gdje je nova klasa lijekova unutar jednog desetljeća postala standardni odgovor na anksioznost i nesanicu praktički u svakoj razvijenoj zdravstvenoj sustavu na svijetu.
Zašto je popularnost počela opadati
Uvođenje selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina, među ostalim faktorima, smanjilo je stope propisivanja benzodiazepina, no oni ostaju često korišteni diljem svijeta. Dolazak SSRI antidepresiva u kasnim osamdesetima i devedesetima ponudio je liječnicima alternativu s, barem prema tadašnjem shvaćanju, nižim potencijalom ovisnosti za dugoročno liječenje anksioznih poremećaja — no benzodiazepini nikad nisu potpuno nestali iz kliničke prakse, zadržavši ulogu za akutnu, kratkoročnu primjenu koju SSRI-jevi, sa svojim sporijim početkom djelovanja, jednostavno ne mogu ispuniti.
Uloga koju i dalje čuvaju u hitnoj medicini
Kao prva linija liječenja statusa epileptikusa, kliničke smjernice dosljedno preporučuju upotrebu benzodiazepina, najčešće intravenski diazepam ili lorazepam, ili intramuskularni midazolam. Ovo je područje gdje benzodiazepini zadržavaju neupitnu, nezamjenjivu ulogu — kod po život opasnog kontinuiranog epileptičkog napadaja, brzina djelovanja i pouzdanost benzodiazepina čine ih standardom skrbi bez ozbiljne konkurencije šezdeset godina nakon Sternbachovog slučajnog otkrića.
Zašto još uvijek nemamo bolju zamjenu
Unatoč desetljećima poznatih rizika — ovisnosti, sindroma ustezanja, povezanosti s padovima i mogućim dugoročnim kognitivnim posljedicama — farmaceutska industrija nije uspjela razviti klasu lijekova koja bi ponudila jednako brzo, pouzdano anksiolitičko i antikonvulzivno djelovanje bez tih istih rizika. Ovaj nedostatak alternative djelomično objašnjava zašto lijek star preko šezdeset godina, otkriven slučajno tijekom istraživanja nečega sasvim drugog, i dalje ostaje dio standardne terapijske ponude u psihijatriji i hitnoj medicini diljem svijeta, unatoč tome što njegovi rizici danas znatno bolje razumijemo nego generacija liječnika koja ga je prvi put propisivala.
Izvori i dodatno čitanje
- Leo Sternbach and the benzodiazepines 60 years on: A revolutionary treatment for anxiety disorders — ScienceDirect
- A Brief History Of Benzodiazepines — Benzodiazepine Information Coalition
- The discovery of chlordiazepoxide and the clinical introduction of benzodiazepines — ScienceDirect
- Mother's Little Helper: The History of Valium — History Hit
- Benzodiazepine — Wikipedia
