Netko je ovaj tjedan na Reddit forumu Hackintosha objavio screenshot instalacije macOS Tahoe na petogodišnjem Intel PC-ju, s naslovom "posljednja vožnja". Nije bio tužan post. Bio je slavljenički — kao ispraćaj nekoga tko je dobro proživio život.
To je otprilike raspoloženje cijele zajednice trenutno: ne bijes, nego prihvaćanje da je dvadesetogodišnja igra mačke i miša s Appleom napokon gotova, i to ne zbog agresivnijeg progona, nego zato što je sama arhitektura na kojoj je sve počivalo prestala postojati.
Dvadeset godina prkosa protiv EULA-e
Hackintosh — instaliranje macOS-a na neslužbeni, kupljeni PC hardver umjesto na Applov uređaj — postoji otkad je Apple 2006. prešao s PowerPC na Intel procesore. Odjednom je macOS radio na istoj arhitekturi kao i običan PC, a ostajala je samo softverska prepreka. Zajednica je tu prepreku zaobilazila godinama, prvo grubim hakovima, a od 2018. sofisticiranim alatom zvanim OpenCore.
Kako je OpenCore uopće radio
OpenCore nije mijenjao macOS. Umjesto toga presretao je i preusmjeravao Intel-kompatibilan kod koji je Apple i dalje isporučivao unutar takozvanih univerzalnih binarnih datoteka — paketa koji sadrže kod za više arhitektura odjednom. Dok god je Apple taj Intel kod ugrađivao u svaki macOS, OpenCore je imao što presresti i lažirati dovoljno signala da sustav povjeruje kako radi na pravom Macu.
macOS Tahoe: zadnja postaja za Intel
macOS Tahoe je službeno posljednje izdanje koje uopće sadrži podršku za Intel Mac računala. To automatski znači i da je posljednja verzija koju Hackintosh zajednica realno može pokrenuti bez ozbiljnih komplikacija. Sljedeći veliki macOS, interno označen kao verzija 27, ukida x86_64 kernel i driver podršku u potpunosti — što znači da Intel kod na kojem je OpenCore parazitirao jednostavno neće postojati.
Zašto se to ne može zaobići
Ovo nije pitanje pisanja boljeg hacka. OpenCore je radio jer je iskorištavao nešto što je Apple i dalje isporučivao iz vlastitih, potpuno drugih razloga — kompatibilnost za stare Intel Mac korisnike. Kad Apple ukloni tu kompatibilnost jer više nema Intel Maceva za koje bi je održavao, nestaje i temelj na kojem je cijeli trik počivao. Nije riječ o jačoj bravi. Riječ je o tome da vrata više fizički ne postoje.
Zajednica se oprašta bez drame
Ono što iznenađuje jest ton. Umjesto ogorčenja, na forumima prevladava neka vrsta zahvalnosti — korisnici koji su godinama štedjeli stotine eura izbjegavajući kupnju pravog Maca dijele posljednje uspješne instalacije i savjete. OpenCore razvojni tim i dalje aktivno radi na optimizacijama za postojeće Intel verzije macOS-a, ali svi razumiju da je to održavanje postojećeg, ne priprema za budućnost.
Što ostaje nakon Hackintosha
Alternativa za one koji su voljeli fleksibilnost jeftinog hardvera uz macOS iskustvo sad je jednostavnija, ali manje romantična: kupnja rabljenog Apple Silicon Maca, koji je u međuvremenu znatno pojeftinio na sekundarnom tržištu, ili korištenje cloud macOS instanci za povremene potrebe poput iOS developmenta. Nijedna opcija ne nosi isti osjećaj pobjede kao uspješno pokrenut Hackintosh — ali obje rade, što je, na kraju krajeva, bilo i cijelo geslo zajednice.
Hackintosh nije umro zato što ga je Apple ubio agresivnije nego prije. Umro je zato što je svijet za koji je bio dizajniran prestao postojati.
