Kamate na štednju padaju s EURIBOR-om: gdje čuvati novac u 2026.

EURIBOR silazi prema dvama postotnim poenima, banke tiho snizuju kamate na štednju. Usporedba oročene štednje, fondova, obveznica i zadruga za 2026.

Prije dvije godine banke su se natjecale tko će ponuditi manje za vaš novac. Danas se natječu tko će ga izgubiti sporije. Šestomjesečni EURIBOR, koji je krajem 2023. gazio blizu četiri posto, sada se kreće ispod tri, a Europska centralna banka za 2026. u prosjeku najavljuje stopu bližu dvama postotnim poenima. Za nekoga tko otplaćuje stambeni kredit to je olakšanje. Za nekoga tko drži ušteđevinu na oročenom računu, to je tihi gubitak kupovne moći koji se ne vidi na izvodu, nego tek kad se kraj godine zbroji s inflacijom.

Banke su već reagirale. Zagrebačka je u ožujku najavila nove, niže kamate na oročenu štednju građana, Erste je slično učinio početkom godine, a većina ostalih slijedi isti smjer bez velike najave — jednostavno tiho snižava stope pri obnovi ugovora. Tko je štednju oročio prošle godine po staroj, višoj stopi, iduće obnove neće proći jednako dobro. Pitanje koje se prirodno nameće glasi: ima li uopće smisla novac držati u banci, ili postoje alternative koje bolje prate stvarnost pada kamata.

EURIBOR pada, ali kamate na štednju padaju brže

Šestomjesečni EURIBOR sredinom 2026. kreće se oko 2,4-2,5 posto, gotovo cijeli postotni bod niže nego prije dvije godine. ECB u svojim projekcijama za 2026. računa s prosječnom tromjesečnom stopom blizu 1,9 posto, uz nastavak blagog popuštanja monetarne politike zbog obuzdane inflacije i sporog rasta u eurozoni. Zanimljivo je da referentna stopa formalno ne određuje izravno kamate na depozite građana — banke ih postavljaju prema vlastitoj procjeni likvidnosti — ali smjer je uvijek isti: kad EURIBOR pada, banke prve snizuju upravo pasivne kamate, one koje plaćaju štedišama, a tek potom, i sporije, aktivne kamate na kredite. Zagrebačka banka je tako od ožujka 2026. najavila izmjene kamatnih stopa na oročenu štednju građana, Erste slično od početka godine, a svaka nova obnova ugovora u pravilu donosi nižu stopu od prethodne.

Oročena štednja u banci: sigurno, ali sve mršavije

Redovne kamate na oročenu štednju u eurima danas se u većini banaka kreću između 0,4 i 1,8 posto godišnje, ovisno o roku i banci, a zarađena kamata dodatno se oporezuje po stopi od 12 posto. Konkretno, HPB u sklopu ponude Super štednja nudi jedne od viših standardnih stopa na tržištu, s promjenjivim uvjetima ovisno o tome prima li klijent plaću na račun. PBZ i KentBank drže se raspona oko jedan posto na kraće rokove, dok Erste i Zagrebačka banka na duže rokove, paradoksalno, nude niže stope nego na kraće — posljedica očekivanja da će kamate nastaviti padati. Agram banka trenutno izlazi iz prosjeka s akcijskim ponudama iznad dva posto, no to su privremene promocije, ne standardna politika. Prednost oročene štednje ostaje nepromijenjena: depoziti do 100.000 eura po banci i deponentu jamči Državna agencija za osiguranje depozita, pa je rizik gubitka glavnice praktički nepostojeć. Cijena te sigurnosti jest prinos koji sve rjeđe uspijeva nadmašiti inflaciju.

Fondovi novčanog tržišta: malo veći prinos, malo veća složenost

Fondovi novčanog tržišta ulažu u bankovne depozite, trezorske zapise i kratkoročne dužničke vrijednosnice najkvalitetnijih izdavatelja, pa se smatraju jednim od najnižih rizika unutar investicijskih fondova. Prema izvješću HANFA-e, u ožujku 2026. upravo su novčani fondovi bili jedina kategorija UCITS fondova s pozitivnim mjesečnim prinosom, dok su ostale kategorije bilježile pad — a čine i najveći dio ukupne imovine investicijskih fondova u Hrvatskoj, s udjelom od 37,1 posto. Prinos raste polagano i kontinuirano, oscilacije u vrijednosti udjela praktički su zanemarive, a novac je dostupan u roku od nekoliko dana bez gubitka uloženog iznosa. Za razliku od oročene štednje, ulaganje u fond nije pokriveno sustavom osiguranja depozita, no rizik gubitka glavnice u praksi je vrlo nizak jer fond drži isključivo kratkoročnu, visokolikvidnu imovinu. Ako je prosječna kamata na oročenu štednju ispod jedan posto, fond novčanog tržišta često već predstavla realističniju alternativu za nekoga tko ne želi vezati novac na godinu dana radi razlike od nekoliko desetinki postotka.

Državne obveznice: najviši prinos uz najmanje likvidnosti

Ministarstvo financija u 2026. nastavlja praksu izdavanja takozvanih narodnih obveznica namijenjenih građanima. Izdanje upisano početkom srpnja donijelo je minimalnu kamatnu stopu od 3,10 posto uz minimalni ulog od 500 eura, s dospijećem za dvije godine i isplatom kamate jednom godišnje na godišnjicu izdanja. Uz najniži mogući ulog, štediša tijekom prve godine zarađuje otprilike 15,50 eura kamate, bez poreza na kamatu jer su prihodi od državnih obveznica u Hrvatskoj oslobođeni oporezivanja za fizičke osobe. To je trenutno najviši siguran prinos dostupan malom štedišu, iznad svih standardnih ponuda oročene štednje i iznad prosječnog prinosa fondova novčanog tržišta. Cijena je manja likvidnost: novac je vezan do dospijeća, a prijevremena prodaja na sekundarnom tržištu moguća je, ali uz cijenu koja ovisi o trenutnim tržišnim prinosima i nije zajamčena po nominali. Zanimljivo je da je interes građana za posljednja izdanja bio nešto slabiji nego ranijih godina — jedno izdanje u veljači ostalo je nepotpuno upisano, država je tražila 900 milijuna eura, a građani su uplatili oko 600 milijuna, što upućuje na to da dio štediša još uvijek radije bira jednostavnost bankovnog računa od malo veće zarade uz papirologiju upisa.

Štedno-kreditne zadruge: viši prinos, ali bez mreže sigurnosti

Štedno-kreditne zadruge povremeno oglašavaju kamate na štednju znatno više od bankovnih, ponekad i dvostruko, što djeluje privlačno upravo u razdoblju kad banke stope snizuju. Razlika koja se prečesto zanemaruje jest da zadruge nisu kreditne institucije u punom smislu i, što je ključno, depoziti kod njih nisu pokriveni sustavom osiguranja depozita koji za bankovne račune jamči do 100.000 eura po deponentu. Zakon o kreditnim unijama izričito nabraja rizike kojima je takva ustanova izložena — likvidnosni, kreditni, operativni, kamatni, valutni i rizik koncentracije prema pojedinom dužniku — a povijest hrvatskog financijskog sektora već je zabilježila slučajeve propasti manjih zadruga u kojima su štediše ostale bez uloženog novca. Viša kamata ovdje nije nagrada bez cijene, nego naknada za rizik koji regulator formalno ne pokriva. Tko razmišlja o zadruzi trebao bi prije potpisivanja provjeriti tko stoji iza institucije, koliko dugo posluje i kakva joj je kapitalna struktura, a ne gledati samo brojku u reklami.

Porez, likvidnost i inflacija: tri stvari koje mijenjaju sliku

Brojka na deklaraciji nije brojka u džepu. Kamata na oročenu štednju i na prinose zadruga oporezuje se po stopi od 12 posto, dok su prihodi od državnih obveznica za fizičke osobe oslobođeni poreza, što razliku u korist obveznica čini još izraženijom nego što na prvi pogled izgleda. Likvidnost je druga varijabla koju štediše često podcijene: novac u fondu novčanog tržišta dostupan je za nekoliko dana, oročena štednja obično dopušta prijevremeni raskid uz gubitak dijela kamate, dok je državna obveznica najčvršće vezana do dospijeća ili prodaje na sekundarnom tržištu po nesigurnoj cijeni. Treća varijabla, inflacija, obično ostane izvan tablica koje banke ističu u svojim ponudama, no upravo ona određuje hoće li ušteđevina za dvije godine kupiti manje, isto ili više nego danas. Kamata od jedan posto uz inflaciju od dva posto znači realni gubitak vrijednosti, koliko god izvod djelovao uredno.

Kako rasporediti novac u 2026.

Nema jednog točnog odgovora, ali postoji razumna logika raspodjele. Dio ušteđevine namijenjen hitnim slučajevima i trošku unutar nekoliko mjeseci ima smisla držati na štednom računu ili u fondu novčanog tržišta, gdje je novac dostupan bez kazne. Iznos koji sigurno neće trebati godinu do dvije razumno je usmjeriti prema državnim obveznicama ili dužim oročenjima dok stope još nisu potpuno klonule, jer svaka nova emisija ili obnova ugovora u ovom trenutku pada. Prema zadrugama vrijedi zadržati zdravu sumnju: viša kamata bez jamstva depozita nije loša opcija sama po sebi, ali zahtijeva provjeru institucije, ne samo brojke u oglasu. Raspršivanje između banke, fonda i obveznice u praksi obično daje bolji ukupni rezultat od stavljanja cijelog iznosa na jedno mjesto, jednostavno zato što svaka opcija nosi drugačiji omjer prinosa, poreza i dostupnosti novca.

Kamate koje su prije dvije godine djelovale kao trajno stanje stvari, pokazale su se prolaznim prozorom. Tko ga je iskoristio za oročenje po starim, višim stopama, sad bere plodove ugovora koji istječu tek za mjesece. Tko tek sad traži gdje smjestiti novac, suočava se s tržištem u kojem se sigurnost i prinos sve rjeđe poklapaju, pa odluka o tome gdje čuvati ušteđevinu postaje manje pitanje jedne najbolje ponude, a više pitanje kako iznos razdijeliti prema vlastitom horizontu i toleranciji na rizik.