Je li tekst koji je napisao AI plagijat?

Tko je autor AI sadržaja, je li to plagijat i zašto predaja AI teksta kao vlastitog ostaje prekršaj — bez obzira na autorsko pravo.

Student preda esej koji je u dvije minute napisao chatbot. Nije ga ni od koga prepisao — model je tekst "smislio" sam. Je li to plagijat? Pitanje zvuči jednostavno, a otvara tri različita problema koja stalno brkamo.

Prvo: tko je uopće autor?

Ovdje je pravo iznenađujuće jasno. Američki Ured za autorska prava u svojim smjernicama iz 2025. zaključuje da djelo koje je u cijelosti generirala umjetna inteligencija nije zaštićeno autorskim pravom — jer nedostaje ljudsko autorstvo. Ni detaljni promptovi sami po sebi ne čine korisnika autorom rezultata.

Drugim riječima: tekst koji je "napisao" AI najčešće nema autora u pravnom smislu. Ljudski doprinos može se zaštititi, ali se procjenjuje od slučaja do slučaja.

Drugo: je li to plagijat?

Plagijat je predstavljanje tuđeg rada kao vlastitog. AI tekst klasično ne kopira jedan određeni izvor, pa nije plagijat u užem smislu kao prepisivanje tuđeg eseja. Ali poanta plagijata nije samo "od koga" — nego "tko tvrdi da je to napisao".

Kad AI tekst predate kao plod vlastitog rada i razmišljanja, lažete o autorstvu. Zato sve više sveučilišta i poslodavaca neovlašteno korištenje AI-ja tretira jednako ozbiljno kao plagijat — kroz zaseban prekršaj, često nazvan "neovlaštena pomoć".

Treće: pitanje transparentnosti

Najzdraviji pristup nije ni zabrana ni skrivanje, nego transparentnost. Ako ste AI koristili kao alat — za nacrt, ideje, jezičnu doradu — recite to. Sam Ured za autorska prava od prijavitelja traži da otkriju udio AI-ja i objasne ljudski doprinos.

Razlika između poštene i nepoštene upotrebe gotovo je uvijek u jednom: jeste li rekli istinu o tome kako je tekst nastao.

Pitanje "je li AI tekst plagijat?" zapravo je krivo postavljeno. Pravo pitanje je: tvrdite li da ste ga sami napisali? Ako da, problem nije u AI-ju — nego u toj tvrdnji. Alat nije prekršaj; laž o njemu jest.