Sustav star dvadeset godina koji ljudi i dalje otkrivaju iznova
David Allen je 2001. objavio knjigu koja je obećala nešto naizgled jednostavno — stres nestaje kad prestanete pokušavati sve zapamtiti u glavi. Dvadeset i pet godina kasnije, Getting Things Done se i dalje prodaje, i dalje se preporučuje na svakom drugom popisu "knjiga koje moraju pročitati produktivni ljudi", i dalje ima zajednicu koja raspravlja o njegovim nijansama na forumima. Pitanje koje se rijetko postavlja glasi: zašto sustav koji obećava toliko, toliko ljudi napusti nakon nekoliko tjedana?
Pet koraka koji zvuče jednostavnije nego što jesu
GTD metoda počiva na ideji da sve stavke od interesa, relevantne informacije, probleme, zadatke i projekte izbacite iz glave zapisujući ih izvana, a zatim ih razbijete na djelotvorne radne jedinice s poznatim vremenskim ograničenjima. Metoda se sastoji od pet koraka: prikupljanje, analiziranje, organiziranje, pregledavanje i provođenje. Na papiru zvuči logično. U praksi, korak "pregledavanje" — tjedni pregled svih lista i projekata — upravo je onaj koji većina ljudi prvi preskoči, a bez njega cijeli sustav polako propada u kaos neažuriranih lista.
Brojka koja pokazuje da metoda ipak ima dokazanu bazu
Preko dva milijuna ljudi upoznato je s GTD metodom i otkrilo snagu čišćenja uma, oštrenja fokusa i postizanja više uz manje napora — barem prema tvrdnjama službene GTD zajednice. Wired je 2005. metodu nazvao "novim kultom za informacijsko doba", a Time je 2007. proglasio Getting Things Done poslovnom knjigom samopomoći svog vremena. Rijetko koja metoda produktivnosti dobiva takvu vrstu medijske pažnje dva desetljeća nakon objave, što sugerira da nešto u njoj stvarno funkcionira za dovoljno velik broj ljudi.
Zašto sustav propada baš kod prosječnog korisnika
Najveći problem GTD-a nije loša ideja, nego visoki administrativni trošak održavanja. Sustav zahtijeva da doslovno svaka misao, obveza i podsjetnik prođe kroz strukturirani proces obrade — što je izvedivo dok imate mirno jutro za organizaciju, a gotovo nemoguće održati kad tjedan postane kaotičan. Ironično, upravo u kaotičnim tjednima kad bi sustav bio najkorisniji, korisnici ga najčešće napuste jer nemaju vremena "napraviti GTD kako treba".
Djelomična primjena kao realističniji pristup
Umjesto da pokušate implementirati cijeli sustav odjednom — sve liste, kontekste, tjedne preglede — realniji pristup za većinu ljudi je uzeti samo jedan element GTD-a, poput jednostavnog "inbox" zapisivanja svake misli čim se pojavi, i graditi ostatak sustava tek kad taj jedan element postane automatska navika. Perfekcionizam oko implementacije cijele metode češći je razlog napuštanja od same metode.
GTD nije loš sustav — problem je što ga se prodaje kao sve-ili-ništa rješenje, dok stvarna vrijednost dolazi iz pojedinačnih principa primijenjenih dosljedno, ne iz savršenog pridržavanja svih pet koraka od prvog dana.
