DualShock 4 vs DualSense: pet godina razlike koje se osjete u rukama

Haptika, adaptivni okidači, baterija i cijene u Hrvatskoj — detaljna usporedba PS4 i PS5 kontrolera i odgovor isplati li se još DualShock 4.

Postoji trenutak koji pamti svatko tko je s PlayStationa 4 prešao na peticu: prvih deset minuta Astro's Playrooma, besplatne igrice koju nitko nije planirao igrati. Kiša u igri počne padati — i dlanovi je osjete. Ne kao vibraciju mobitela, nego kao stotine sitnih kapljica. U tom trenutku DualShock 4, kontroler s kojim smo proveli sedam godina, odjednom djeluje kao daljinski za televizor.

Ali je li ta razlika stvarno vrijedna 70 eura? I ima li DualShock 4 još uvijek smisla u 2026.? Proveo sam tjedne s oba u rukama — evo što brojke i žuljevi kažu.

Sedam godina razlike u brojkama

DualShock 4 stigao je s PS4 konzolom u studenom 2013., DualSense s PS5 u studenom 2020. Sedam godina u tehnologiji je vječnost, a na papiru to izgleda ovako: DualShock 4 teži 210 grama, DualSense 280. DualShock 4 puni se preko micro-USB-a, DualSense preko USB-C-a. Baterija: 1000 mAh protiv 1560 mAh. Zvučnik imaju oba, ali mikrofon ima samo DualSense.

Težina od dodatnih 70 grama zvuči kao mana, no u praksi je suprotno — DualSense je masivniji, puniji u ruci, s ručkama koje ne završavaju prerano kao kod četvorke. Ljudi s većim šakama to primijete u prvih pet minuta.

Haptika: od zujanja do teksture

Najveća razlika ne vidi se ni na jednoj specifikaciji. DualShock 4 vibrira kao i svaki kontroler od devedesetih naovamo: dva rotirajuća motora s utegom, jedan u svakoj ručki. Rezultat je zujanje — jače ili slabije, ali uvijek zujanje.

DualSense umjesto toga koristi dva aktuatora s pomičnom zavojnicom, tehnologiju bližu zvučniku nego motoru. Zato može reproducirati teksture: šljunak pod gumama, napetost tetive luka, otkucaje srca lika koji se skriva. Digital Foundry je to nazvao najvećim generacijskim skokom kontrolera od uvođenja analognih gljiva — i teško je ne složiti se.

Kvaka je u tome što developeri to moraju iskoristiti. U Astro Botu, Returnalu ili God of War Ragnaröku haptika je spektakl. U prosječnoj multiplatformskoj igri često je svedena na — zujanje, samo skuplje.

Adaptivni okidači: otpor koji priča priču

L2 i R2 na DualShocku 4 obični su analogni okidači: mekani, bez karaktera, isti pritisak od prvog do zadnjeg milimetra. DualSense u svakom okidaču ima mali zupčasti motor koji u stvarnom vremenu mijenja otpor.

U praksi: napinjanje luka u Horizonu pruža stvaran fizički otpor koji raste. Zaglavljeni obarač u Deathloopu doslovno se ukoči na pola puta. Gas u Gran Turismu 7 vibrira točno u trenutku kad gume izgube trakciju. To nije gimmick — to je informacija koju dobivaš kroz prste, brže nego što je oko pročita s ekrana.

Jedina mana: motori u okidačima troše bateriju i u kompetitivnim pucačinama većina ih igrača — isključi.

Baterija: micro-USB je bio greška, ali 4 sata su bila veća

DualShock 4 na papiru ima skromniju potrošnju, ali i mizernu bateriju od 1000 mAh (rane revizije čak 800). Rezultat: 4 do 8 sati igranja, a nakon dvije godine korištenja često i manje. DualSense s 1560 mAh drži 6 do 12 sati, ovisno koliko igra koristi haptiku i okidače.

Veći problem četvorke danas je micro-USB: kabel koji ulazi tek iz trećeg pokušaja i konektor koji se s godinama razlabavi. USB-C na DualSenseu puni brže, drži čvršće i — što je najvažnije — isti je kabel koji već imate za sve ostalo.

Sitnice koje se skupljaju: mikrofon, touchpad, gljive

DualSense ima ugrađeni mikrofon dovoljno dobar za brzi party chat bez slušalica, s fizičkom tipkom za mute koja svijetli narančasto — mala stvar koja je spasila mnoge od neugodnih situacija. Touchpad je ostao, ali je veći i s ugrađenim svjetlosnim rubom koji je zamijenio nespretni light bar četvorke (koji je, sjetimo se, non-stop trošio bateriju svijetleći u strop).

Analogne gljive na oba kontrolera pate od iste boljke — drifta nakon par godina intenzivnog igranja — jer oba koriste iste potenciometarske senzore. Tu Sony nije napredovao; hall-effect senzore i dalje treba tražiti kod third-party proizvođača.

Kompatibilnost: tu četvorka još diše

Paradoksalno, stariji kontroler fleksibilniji je nego što mislite. DualShock 4 radi na PS4, na PC-u (Steam ga podržava odlično), na mobitelima, pa čak i na PS5 — ali samo za PS4 igre. Sony je PS5 naslove zaključao za DualSense, dijelom zbog haptike, dijelom zbog prodaje kontrolera.

DualSense radi na PS5, PC-u i mobitelima, a na Steamu sve više igara (Cyberpunk 2077, Metaphor, Ghost of Tsushima port) podržava i njegovu haptiku i okidače preko kabela. Ako igrate na PC-u i PlayStationu, DualSense je danas univerzalniji izbor.

Cijene u Hrvatskoj: matematika je jednostavna

DualSense (V2 revizija) u hrvatskim se trgovinama trenutno kreće od 63 eura kod Instar Informatike do 85 eura za posebne boje, uz prosjek oko 75 eura. DualSense Edge, pro-verzija sa zamjenjivim gljivama i tipkama straga, stoji oko 219 eura — i to je tema za neki drugi članak.

DualShock 4? Sony ga je prestao proizvoditi, pa se nov teško nalazi, a tamo gdje ga ima, cijena od 50-ak eura za sedam godina stariju tehnologiju jednostavno nema smisla. Za 15 eura razlike dobivate haptiku, okidače, dvostruko veću bateriju, USB-C i mikrofon.

Rabljena četvorka za 20-25 eura druga je priča — kao drugi kontroler za goste, za retro PS4 biblioteku ili za dijete koje će ionako sve baciti na pod, i dalje je sasvim legitimna kupnja.

Pa koji onda?

Ako imate PS5 ili planirate kupnju: DualSense, bez razmišljanja — ionako nemate izbora za PS5 igre, a razlika u dojmu igranja veća je nego između nekih generacija konzola. Ako ste ostali na PS4: rabljeni DualShock 4 i dalje odrađuje posao, ali novi ne kupujte. A ako igrate na PC-u i dvoumite se između njih — DualSense je 15 eura skuplji i barem tri generacije bolji.

Sedam godina razlike, pokazalo se, stvarno se osjeti u rukama. Doslovno.