Poslovnica koja je nekad bila na uglu, a sad je aplikacija

Banke masovno zatvaraju poslovnice i sele usluge na mobilne aplikacije — što to znači za umirovljenike i ruralno stanovništvo.

Poslovnica koja je nekad bila na uglu, a sad je aplikacija

Generacija koja je odrastala uz šalter, red i djelatnicu koja zna vaše ime polako gubi tu opciju. Banke u Hrvatskoj i Europi već godinama zatvaraju poslovnice i preusmjeravaju poslovanje na digitalne kanale, a razlog nije misteriozan — jednostavno je jeftinije. Za mlađe korisnike to je neprimjetna promjena. Za starije, ruralno stanovništvo i sve koji se ne osjećaju sigurno s aplikacijom, to je gubitak pristupa nečemu što se donedavno smatralo osnovnom uslugom.

Ekonomija koja pokreće val zatvaranja

Trend zatvaranja poslovnica započeo je s ekonomskom krizom 2008. godine i otad se nije zaustavio. Banke koje prebace klijente na internetsko i mobilno bankarstvo znatno štede na najmu prostora, plaćama šalterskih djelatnika i održavanju fizičke infrastrukture. Svaka zatvorena poslovnica je trošak koji nestaje iz bilance — i upravo zato pritisak da se digitalizacija ubrza dolazi iznutra, ne od potražnje korisnika.

Brojka koja pokazuje razmjer jaza

Udio odraslih građana Hrvatske koji koriste internetsko bankarstvo rastao je iz godine u godinu, ali sporije nego u ostatku Europske unije — Hrvatska je 2019. bila sedma najlošija zemlja EU po tom pokazatelju s tek 42 posto korisnika. Taj jaz se od tada smanjio, ali nikad nije nestao, što znači da svako zatvaranje poslovnice ostavlja iza sebe veći postotak ljudi bez alternative nego u prosječnoj zapadnoeuropskoj zemlji.

Zaštita koja postoji — ali samo za dio korisnika

Zakonske izmjene koje su na snagu stupile 2026. godine uvele su paket besplatnih osnovnih bankovnih usluga vezan uz račun na koji građani primaju redovita primanja, uključujući podizanje gotovine bez naknade na šalteru i bankomatu. Poseban naglasak stavljen je na zaštitu interesa umirovljenika i ranjivih skupina — priznanje da digitalizacija bez iznimki ostavlja dio populacije bez pristupa vlastitom novcu.

Rupa u zaštiti koju malo tko spominje

Ta ista zaštita ima ograničenja koja je čine manje širokom nego što zvuči: neke banke odbijaju pravo na besplatan račun sezonskim radnicima ili freelancerima, a u pojedinim slučajevima zahtijevaju obrasce za potpis koji se mogu dobiti isključivo u poslovnici i moraju biti osobno potpisani. Drugim riječima, sustav koji je trebao zaštititi ranjive korisnike ponekad ih tjera natrag u istu poslovnicu koju banka pokušava zatvoriti.

Tko stvarno ostaje bez opcija

Umirovljenik u manjem mjestu bez lokalne poslovnice, osoba bez pametnog telefona ili stabilne internetske veze, i netko tko jednostavno ne vjeruje aplikaciji s vlastitom ušteđevinom — sve su to profili korisnika za koje "prijeđite na mobilno bankarstvo" nije rješenje nego problem. Za njih zatvaranje poslovnice ne znači promjenu navike, nego stvarni gubitak pristupa usluzi.

Što ostaje kao kompromis

Neke banke zadržavaju smanjeni broj "flagship" poslovnica u većim gradovima uz mrežu bankomata s proširenim funkcijama — uplata gotovine, izdavanje kartica na licu mjesta — kao pokušaj da se zadrži barem minimalna fizička prisutnost bez troška pune mreže šaltera. To je kompromis koji rješava problem u urbanim središtima, ali malo pomaže korisnicima u ruralnim krajevima gdje najbliža poslovnica ionako više ne postoji.

Digitalizacija bankarstva nije loša sama po sebi — brža je, jeftinija i za većinu korisnika udobnija. Problem nastaje kad se brzina te tranzicije mjeri isključivo uštedom banke, a ne time koliko je ljudi u međuvremenu ostalo bez načina da dignu vlastiti novac.