Prije nekoliko godina "quiet quitting" bio je viralni TikTok trend s katchy imenom — mladi zaposlenici koji su otkrili da "raditi točno ono što piše u opisu posla, ništa više" nije lijenost nego granica. Danas, kad je hype davno prošao, brojke pokazuju nešto neugodnije: fenomen se nije smanjio. Postao je tiha, statistička norma.

Broj koji bi trebao zabrinuti svakog poslodavca

Globalna angažiranost zaposlenika pala je na 20% u 2025., najnižu razinu od 2020., što svjetsko gospodarstvo košta procijenjenih 10 bilijuna dolara izgubljene produktivnosti. Diljem svijeta samo je otprilike jedan od pet zaposlenika angažiran na poslu — što znači da otprilike četvero od petero ili tiho napušta posao iznutra, ili aktivno radi protiv vlastitog poslodavca.

Raspodjela angažiranosti zaposlenika: 20% angažirano, 62% tiho napušta, 18% aktivno protiv Angažirani Tiho napuštaju Aktivno protiv 20% 62% 18%

Tiho napuštanje nadmašuje angažirane tri naprema jedan

"Tihi napuštači" — 62% "neangažiranih" zaposlenika — brojčano nadmašuju angažirane zaposlenike otprilike tri naprema jedan. Dodatnih 18% globalne radne snage "aktivno je neangažirano" — radnici koji nisu samo mentalno odjavljeni, nego aktivno potkopavaju vlastitu organizaciju kroz pasivni otpor, ogovaranje ili namjerno sporo obavljanje zadataka.

Amerika prati isti pad

Angažiranost zaposlenika u SAD-u pala je na 32% (Kanada na 21%). Nakon vrhunca od oko 36% u 2020., američka angažiranost zaposlenika pala je na 31% u 2024. — najnižu razinu u otprilike deset godina. Ovo nije lokalni fenomen ograničen na jednu zemlju ili industriju — riječ je o globalnom trendu koji prelazi granice kultura rada.

Mlađi zaposlenici najviše "tiho napuštaju"

Što je zaposlenik mlađi, veća je vjerojatnost da tiho napušta posao. Generacija Z i mlađi milenijalci doživjeli su najstrmiji pad angažiranosti od bilo koje generacijske skupine, uz najslabiji osjećaj da im je stalo, da se razvijaju i da su povezani s misijom svoje organizacije. Za generaciju koja je ušla na tržište rada tijekom ili nakon pandemije, tradicionalna obećanja o "karijernom napredovanju" jednostavno više ne zvuče uvjerljivo.

Menadžeri kao skriveni uzrok

Angažiranost menadžera pala je s 30% na 27%. Menadžeri čine nerazmjerno velik dio varijance u angažiranosti tima — kad menadžeri tiho napuste posao, njihovi timovi ih slijede. Ovaj podatak mijenja perspektivu problema: quiet quitting često nije individualni izbor lijenog zaposlenika, nego posljedica lanca demoralizacije koja počinje na vrhu i širi se prema dolje.

Što bi zapravo popravilo problem

Da je globalna angažiranost porasla s današnjih niskih razina na ambicioznijih 70%, rezultat bi bio otprilike 9,6 bilijuna dolara dodatne produktivnosti. Ta brojka pokazuje da rješenje nije represivno — kažnjavanje "tihih napuštača" strožim nadzorom ili povratkom u ured pet dana tjedno — nego ulaganje u ono što stvarno pokreće angažiranost: osjećaj svrhe, razvoja i povezanosti s poslom.

Hrvatska: nedostatak podataka, ali isti simptomi

Hrvatska nema opsežne domaće studije angažiranosti usporedive s Gallupovim globalnim istraživanjem, ali anegdotalni dokazi iz HR odjela i sindikalnih izvještaja sugeriraju sličan obrazac — mlađi zaposlenici sve otvorenije govore o granicama prekovremenog rada i odbijanju "raditi više od onoga za što su plaćeni", posebno u sektorima s poznatom niskom razinom plaća poput ugostiteljstva i maloprodaje.

Quiet quitting nikad nije bio o lijenosti. Bio je, i ostao je, mjerenje koliko su zaposlenici spremni dati organizaciji koja im, po njihovoj procjeni, ne daje dovoljno zauzvrat. Brojke iz 2026. pokazuju da ta procjena postaje sve rasprostranjenija — i sve teže ju je ignorirati.

Izvori i dodatno čitanje