Duboko ispod arktičke tundre, u tlu koje nije bilo odmrznuto tisućama, ponekad i preko milijun godina, zarobljene su tvari koje bi mnogi radije zauvijek ostavili tamo gdje jesu — drevni organski materijal, zaboravljeni mikroorganizmi, pa čak i ostaci hladnoratovske vojne infrastrukture. Klimatske promjene sad tu vremensku kapsulu otvaraju brže nego što je itko predviđao.
Razmjer problema s metanom
Zbog klimatskog zagrijavanja, nepovratno otapanje permafrosta oslobađa organsku tvar zamrznutu i do milijun godina, od čega se većina razgrađuje u ugljični dioksid i metan, dodatno pojačavajući efekt staklenika. Istraživanja su utvrdila da naglo otapanje više nego udvostručuje prethodne procjene zagrijavanja uzrokovanog permafrostom, pri čemu proces naglog otapanja povećava oslobađanje drevnog ugljika pohranjenog u tlu za 125 do 190 posto u usporedbi sa samim postupnim otapanjem.
Što sve permafrost čuva osim leda
Istraživanja su otkrila da brzo otapajući permafrost u Arktiku ima potencijal osloboditi bakterije otporne na antibiotike, dosad neotkrivene viruse, pa čak i radioaktivni otpad iz hladnoratovskih nuklearnih reaktora i podmornica. Dio te organske tvari čine i oživljeni jednostanični mikroorganizmi te virusi koji su ostali u mirovanju od prapovijesnih vremena — biološki materijal koji nije bio izložen modernom svijetu, uključujući moderne imunološke sustave.
Konkretan presedan koji pokazuje da rizik nije hipotetski
Godine 2016. dogodio se izbijanje antraksa na ruskom poluotoku Jamal, povezano s otapanjem permafrosta koje je izložilo desetljećima staru strvinu sobova, pri čemu je neuobičajeno topao ljetni period ubrzao topljenje permafrosta i oslobodio uspavane spore bakterije Bacillus anthracis, dovodeći do zaraze preko 2.000 sobova i širenja na obližnje zajednice. Ovaj slučaj pokazuje da rizik otapanja permafrosta nije apstraktna znanstveno-fantastična prijetnja, nego dokumentiran, već ostvaren scenarij, doduše zasad ograničenih razmjera.
Koliko je stvaran rizik za ljudsko zdravlje
Većina dosad oživljenih virusa zarazi samo amebe, ne životinje ili ljude — važna nijansa koja stavlja senzacionalističke naslove o "zombi virusima" u realniji kontekst. Ipak, znanstvenici koji prate ovo područje upozoravaju da se rizik ne smije potpuno odbaciti, pogotovo jer se broj virusa i bakterija koje se aktivno traže i identificiraju u permafrostu tek počeo sustavno mapirati posljednjih godina.
Petlja koja pojačava samu sebe
Ono što ovaj problem čini posebno zabrinjavajućim jest njegova samopojačavajuća priroda — otapanje permafrosta oslobađa metan i ugljični dioksid, koji dodatno ubrzavaju globalno zagrijavanje, što zauzvrat ubrzava daljnje otapanje permafrosta. Ova povratna petlja djelomično objašnjava zašto su procjene budućeg zagrijavanja morale biti revidirane naviše kad se u obzir uzelo naglo, umjesto isključivo postupno, otapanje.
Što ovo znači za znanstvenu i javnozdravstvenu politiku
Za znanstvenu zajednicu, prioritet postaje sustavno mapiranje mikrobiološkog sadržaja permafrosta prije nego što se otopi nekontrolirano, kako bi se identificirali potencijalni rizici prije, ne nakon, izlaganja. Za javnozdravstvene sustave u arktičkim regijama, slučaj antraksa iz 2016. već je poslužio kao poziv na buđenje za pojačan nadzor lokalnih zajednica i divljih životinja u područjima gdje se permafrost najbrže topi — rana, praktična mjera predostrožnosti dok znanost nastavlja razjašnjavati puni opseg onoga što se točno budi ispod arktičkog leda.
Izvori i dodatno čitanje
- Unexpected future boost of methane possible from Arctic permafrost — NASA Science
- Frozen viruses, modern risks: Could melting permafrost spark future pandemics? — MUSC
- An Update on Eukaryotic Viruses Revived from Ancient Permafrost — PMC
- Could microbes, locked in Arctic ice for millennia, unleash a wave of deadly diseases? — UNEP
- Permafrost thaw could release bacteria and viruses — ESA
