Ecobee i Nest, dva najpoznatija proizvođača pametnih termostata, oglašavaju uštede od 26 do 27 posto na godišnjim računima za grijanje i hlađenje. Rigorozna terenska studija koja je pratila 1.379 kućanstava kroz osamnaest mjeseci, s preko 16 milijuna satnih zapisa potrošnje električne energije i gotovo 700.000 dnevnih očitanja potrošnje plina, došla je do posve suprotnog zaključka: potrošnja se u stvarnosti neznatno povećala — za 2,3 posto kod struje i 4,2 posto kod plina. Pametan uređaj koji je trebao smanjiti račune, ispada, može ih jednako lako i povećati, ovisno o tome tko sjedi kraj njega s prstom na termostatu.

Studija koja je razotkrila razliku između obećanja i stvarnosti

Istraživanje pod nazivom "The Human Perils of Scaling Smart Technologies: Evidence from Field Experiments", koje potpisuju autori sa Sveučilišta Johns Hopkins, Sveučilišta u Chicagu, Južnokalifornijskog sveučilišta i Sveučilišta Alabama, identificiralo je uzrok problema: korisnici prečesto i preintenzivno ručno nadjačavaju programiranu logiku uređaja — podižu temperaturu grijanja ili spuštaju temperaturu hlađenja kad im nešto ne odgovara, poništavajući time upravo onu automatiziranu učinkovitost zbog koje su uređaj i kupili. "Pametan" dio termostata uči navike, ali čovjek s daljinskim upravljačem ili ekranom na zidu i dalje ima zadnju riječ, i ta riječ često ide protiv uštede.

Usporedba: proizvodjaci poput Ecobee i Nesta oglasavaju ustede od 26 do 27 posto, ENERGY STAR certificirani prosjek iznosi oko 8 posto, dok je terenska studija od 1379 kucanstava zabiljezila stvarno povecanje potrosnje od 2.3 posto struje i 4.2 posto plina Obećane naspram stvarnih ušteda Marketing proizvođača 26-27% ENERGY STAR certificirano ~8% Terenska studija (1.379 kućanstava) +2,3% / +4,2% Studija je zabilježila POVEĆANJE potrošnje, ne uštedu

ENERGY STAR daje skromniju, ali vjerodostojniju brojku

Za razliku od marketinških tvrdnji proizvođača, službena ENERGY STAR certifikacija zahtijeva da tvrdnje o uštedi budu utemeljene na stvarnim, terenski provjerenim podacima o interakciji korisnika s uređajem. Ta metodologija daje znatno skromniju, ali vjerodostojniju brojku: prosječna ušteda od oko 8 posto na računima za grijanje i hlađenje, otprilike 50 dolara godišnje. Druge terenske studije certificirane kroz EPA daju raspon od 10 do 23 posto, odnosno 130 do 260 dolara godišnje uštede — širok raspon koji uglavnom ovisi o klimi, navikama korisnika i tome koliko dosljedno kućanstvo dopušta uređaju da sam donosi odluke.

Tržište koje raste bez obzira na spor u brojkama

Unatoč neslaganju oko stvarne uštede, tržište pametnih termostata nastavlja rasti dvoznamenkastom stopom — procjene za 2026. kreću se od 5,02 milijarde dolara uz godišnji rast od 20,3 posto, do šire procjene od 16,2 milijarde dolara ovisno o obuhvatu tržišta koje se mjeri. Broj instaliranih pametnih termostata u SAD-u trebao bi doseći 38,3 milijuna u 2026., s potencijalnom uštedom od 15,5 teravatsati električne energije — ali ta brojka ostaje uvjetna, ovisi o tome hoće li korisnici stvarno dopustiti uređajima da rade posao za koji su kupljeni.

Period povrata koji i dalje ima smisla, uz jedan uvjet

Čak i pri konzervativnijoj ENERGY STAR procjeni od 8 posto, većina kućanstava povrati početni trošak uređaja unutar dvanaest do osamnaest mjeseci, a taj period može pasti i ispod godinu dana uz rabate koje nude mnogi opskrbljivači energijom. Matematika i dalje ide u prilog kupnji — problem nije cijena uređaja niti njegova tehnička sposobnost, nego disciplina korisnika da ne poništava vlastitu uštedu svaki put kad mu je hladno ili vruće.

Prava pouka iz ove priče nije da su pametni termostati prijevara — dokazano rade, kad im se dopusti da rade. Pravi problem jest da nijedan marketinški materijal ne spominje najvažniju varijablu u cijeloj jednadžbi: koliko često će vlasnik posegnuti za ručnim upravljanjem i poništiti algoritam koji je platio da mu uštedi novac. Tehnologija je spremna; ljudsko ponašanje, kako se ispostavilo, i dalje je najveće usko grlo.

Izvori i dodatno čitanje