Skeptičan sam prema alatima koji obećavaju revoluciju — imam ih groblje u povijesti instalacija. Zato ovaj tekst pišem tek nakon više mjeseci svakodnevnog rada: agentski AI asistent u terminalu (u mom slučaju Claude Code; ista kategorija u koju spadaju i alati poput Cursora, Aidera ili GitHub Copilot agenta) stvarno je preuzeo otprilike polovicu mog dosadašnjeg workflowa. Ne "pomogao" — preuzeo.

Što točno znači "agent u terminalu"

Razlika prema klasičnom AI chatu je ključna. Chat vam da tekst koji sami kopirate i primjenjujete. Agent u terminalu ima ruke: čita datoteke projekta, pretražuje kod, izvršava naredbe, mijenja datoteke, pokreće testove i gleda njihov ispis — pa iterira dok stvar ne proradi. Vi opisujete cilj; on vodi proces, a vi pregledavate i odobravate.

Pola workflowa koje je nestalo

Git arheologija. "Kad i zašto je uveden ovaj parametar?" nekad je značilo pola sata blamea i kopanja po povijesti. Sad je to jedno pitanje — agent sam prođe log, blame i povezane commite pa vrati odgovor s referencama.

Refaktoriranje s repovima. Preimenovanje koncepta koji se proteže kroz trideset datoteka, migracija sa starog API-ja na novi, izvlačenje zajedničke logike. Mehanički posao gdje čovjek nakon dvadesete datoteke počne griješiti — a agent ne. Ja pregledam diff.

Testovi za postojeći kod. Najbolji primjer posla koji je dosadan točno na način koji stroju odgovara: pokrij ovu funkciju rubnim slučajevima. Agent generira, pokrene, vidi što ne prolazi, popravi. Kvaliteta prvog nacrta: sasvim pristojna. Moj posao: izbaciti besmislene testove i dodati one poslovne slučajeve koje samo ja znam.

Sitna trenja. Regex koji nikad ne pamtim, shell jednolinijaš, čitanje kriptičnog build errora, skripta za jednokratnu migraciju podataka. Svaka sitnica = minuta umjesto deset.

Pola koje NIJE nestalo — i neće

Da odmah ohladim entuzijazam: arhitekturne odluke, dizajn API-ja, procjena kompromisa, sve gdje je kontekst u glavama ljudi i u poslovnoj logici — tu agent bez mene proizvodi samouvjerene gluposti. Debugiranje stvarno gadnih problema (race conditioni, ponašanje u produkciji) i dalje traži čovjeka koji vodi, s agentom kao vrlo brzim asistentom. I code review tuđeg rada ostaje moj — dapače, važniji je nego prije, jer se količina koda povećala.

Novi trošak koji nitko ne spominje: pregledavanje umara. Čitati i procjenjivati tuđi kod cijeli dan kognitivno je zahtjevnije od pisanja vlastitog. Tko misli da će s agentom raditi upola manje — neće; radit će drugačije.

Brojke, koliko se dadu izmjeriti

Na tipičnom radnom tjednu procjena je ovakva: zadaci "izmijeni postojeće" (refaktor, testovi, bugfix s jasnom reprodukcijom) — 2 do 4 puta brže. Zadaci "novo od nule s jasnom specifikacijom" — možda 1,5 puta. Zadaci "ne znam još što hoću" — nula ubrzanja, jer problem nije tipkanje nego razmišljanje. Prosjek: teško reći precizno, ali "pola workflowa" iz naslova nije marketinška figura — toliki dio dana stvarno više ne radim ručno.

Kome se isplati, a kome (još) ne

Isplati se: svima koji rade s postojećim kodom većim od vlastite glave, i svima koji dnevno imaju sat vremena mehaničkog posla. Ne isplati se (još): apsolutnim početnicima — agent koji radi umjesto vas spriječit će vas da ikad naučite zašto nešto radi; njima je bolji chat-način rada s objašnjenjima, uz pravilo da svaki redak razumiju prije nego što ga prihvate.

Zaključak

Prvi put nakon dugo vremena imam alat za koji je "promijenio mi je način rada" doslovan opis, ne hiperbola. Nije zamijenio mene — zamijenio je dio mog posla koji nikad nisam volio, a ostavio onaj zbog kojeg sam programer i postao. Ako ste skeptik kakav sam bio i ja: uzmite stvaran zadatak, dva sata vikendom, i presudite sami. Skepsa je zdrava; slijepa skepsa 2026. počinje koštati.