Vlasnik obrta koji je tridesetak godina popravljao aute u istoj garaži u pravilu ne razmišlja o "planiranju nasljeđivanja" — razmišlja o sljedećem kupcu, sljedećem računu, sljedećem tjednu. Problem je što jednog dana taj vlasnik prestane moći raditi, a posao koji je gradio desetljećima nema jasnu sljedeću postaju. To nije rijedak, izoliran slučaj. To je tiha kriza koja trenutno pogađa desetke tisuća hrvatskih obitelji.

Tiha kriza koja se ne vidi u statistikama nezaposlenosti

Više od 26.000 obiteljskih tvrtki u Hrvatskoj trenutno se nalazi u procesu generacijske smjene — prijenosa vlasništva i upravljanja s osnivača na novu generaciju. Ta brojka ne uključuje samo velike, poznate obiteljske firme; obuhvaća i male obrte, lokalne trgovine i uslužne djelatnosti koje čine kralježnicu realnog sektora hrvatskog gospodarstva.

Zašto planiranje izostaje

Prema PwC NextGen istraživanju za srednju i istočnu Europu iz 2024., čak 41 posto obiteljskih tvrtki nema plan nasljeđivanja, a dodatnih 8 posto vlasnika nije ni sigurno postoji li takav plan uopće. Bez formalnog planiranja, nasljeđivanje često prerasta u krizu, a mnogi vlasnici jednostavno izbjegavaju razgovor o budućnosti — dijelom zbog emocionalne težine teme, dijelom zato što svakodnevno gašenje požara ostavlja malo prostora za razmišljanje unaprijed.

Stanje planiranja nasljeđivanja kod obiteljskih tvrtki u regiji Plan nasljeđivanja (PwC NextGen CEE, 2024.) Nema plan — 41% Ne zna — 8% Ima plan — 51%

Brojke koje pokazuju koliko je nasljeđivanje teško

Šira, međunarodna slika nije ohrabrujuća. Samo oko 30 posto obiteljskih tvrtki uspješno prijeđe s prve na drugu generaciju, a tek 12 posto dogura do treće. Prema drugom izvoru, oko 40 posto američkih obiteljskih tvrtki prijeđe u drugu generaciju, otprilike 13 posto uspješno se prenese na treću, a samo 3 posto preživi do četvrte generacije ili dalje. Glavni uzroci neuspjeha su neadekvatno planiranje, obiteljski sukobi, nedovoljna priprema nasljednika i nedostatak kapitala za izvedbu same tranzicije.

Novi zakon o obrtu donosi "obiteljski obrt"

Hrvatska je 2026. odgovorila zakonodavnom promjenom — izmjene Zakona o obrtu uvode novi pravni institut, obiteljski obrt, u kojem obrtniku pomažu članovi obiteljskog domaćinstva bez potrebe za sklapanjem formalnog radnog odnosa. Dodatno, nasljednici obrtnika nakon njegove smrti mogu nastaviti obrt bez ispunjavanja posebnih stručnih uvjeta ako izraze volju za nastavkom djelatnosti — promjena koja izravno rješava jedan od najčešćih razloga zašto se obrti gase kad vlasnik ode u mirovinu ili umre, a nasljednik nema formalnu kvalifikaciju za istu djelatnost.

Što se događa kad nasljednik nije spreman

Najčešće pogreške u planiranju nasljeđivanja uključuju emocionalno donošenje odluka umjesto strateške poslovne analize, pri čemu obiteljska dinamika nadjačava poslovnu logiku i vodi do neprikladnog odabira nasljednika, neadekvatnih rokova pripreme i nedovoljnog financijskog planiranja. Obiteljske tvrtke su glavni kanal kroz koji realni sektor doprinosi rastu BDP-a, no vjerojatno samo u Hrvatskoj takvim tvrtkama nedostaje institucionalna podrška, posebno u samom procesu prijenosa vlasništva.

Kako uspješne tvrtke rade prijelaz

Tvrtke koje uspješno prežive generacijsku smjenu grade kulturu suradnje i podrške unutar obitelji i poslovanja, uspostavljaju jasne linije komunikacije i izrađuju plan nasljeđivanja koji jasno definira uloge, odgovornosti i vremenske okvire prijenosa vodstva, usidren snažnim upravljanjem, jasnom vizijom budućnosti i sposobnim vodstvom sljedeće generacije. Razlika između tvrtke koja preživi treću generaciju i one koja se ugasi rijetko je u kvaliteti proizvoda ili usluge — gotovo uvijek je u tome je li netko na vrijeme sjeo i razgovarao o onome što slijedi.

Izvori i dodatno čitanje