Vlasnik restorana na obali objavi oglas za konobara po satnici od 12,50 eura, uz smještaj i obroke, i tjednima ne dobije prijavu domaćeg kandidata. Mjesto na kraju popuni radnik iz Nepala koji je doletio specifično za ovu sezonu. Ova scena se ponavlja diljem hrvatske obale iz godine u godinu, i svake godine razlika između ponude i potražnje za sezonskim radnicima postaje veća, ne manja.

Brojka koja pokazuje veličinu problema

Procjenjuje se da će za 2026. trebati dodatnih 5.000 sezonaca više nego lani. Najtraženiji su i dalje konobari, kuhari i čistači, a deficit kadrova ugrožava rad ugostiteljskih objekata diljem obale, od velikih hotelskih lanaca do malih obiteljskih konoba.

Dodatna potreba za sezonskim radnicima 2026. u odnosu na 2025. 2025. — osnovna razina 2026: +5.000 radnika

Plaće rastu, ali problem ostaje

Poslovi u turizmu nude od minimalca do oko 12,50 eura po satu, često uz smještaj i obroke, ali plaće su nerijetko netransparentne. Prosječna bruto plaća za čistačice iznosi nešto više od 1.090 eura, a za sobarice oko 1.110 eura — svote koje i dalje nisu dovoljne da privuku domaće radnike, osobito u uvjetima sezonskog rada, visokih troškova života na obali i zahtjevnog radnog vremena.

Zašto domaći radnici odbijaju ove poslove

Predsjednica Udruge nezaposlenih objašnjava da visokoobrazovani ne žele pristati na izrabljivanje za malu plaću: 10 do 16-satni radni dan, bez slobodnih dana i ostalih normalnih uvjeta rada. Ovo nije pitanje lijenosti ili nedostatka radne etike, kako se ponekad pojednostavljeno tumači — riječ je o racionalnoj kalkulaciji gdje trošak života na obali tijekom sezone, u kombinaciji s ekstremnim satima rada, jednostavno ne opravdava ponuđenu naknadu za sve veći broj potencijalnih kandidata.

Tko stvarno odrađuje hrvatsku turističku sezonu

Značajan dio poslova odradit će strani radnici, ponajviše iz Nepala, Filipina, Indije i zemalja regije. Hrvatska turistička industrija sve više ovisi o radnoj snazi koja dolazi izvan tradicionalnih izvora — susjednih zemalja regije — i proširuje potragu na daleko udaljena tržišta rada gdje je razlika u životnom standardu dovoljno velika da čini hrvatsku sezonsku plaću privlačnom, unatoč zahtjevnim uvjetima.

Strukturni problem koji plaće same ne rješavaju

Podizanje satnice pomaže, ali ne rješava temeljni problem — radno vrijeme od 10 do 16 sati dnevno bez slobodnih dana ostaje neprivlačno neovisno o iznosu plaće za sve veći dio domaće radne snage koja ima druge opcije. Dok god se struktura sezonskog rada u ugostiteljstvu ne promijeni — kraćim smjenama, redovitim slobodnim danima, predvidljivijim rasporedima — manjak radne snage vjerojatno će se nastaviti produbljivati, a ovisnost o stranim radnicima rasti iz sezone u sezonu.


Izvori i dodatno čitanje