Auto stoji parkirano 95% vremena. Za to "stajanje" plaćate osiguranje, amortizaciju, registraciju i parking. To je ili ogromna vrijednost — ili ogromna glupost, ovisno o tome koliko ga stvarno trebate.

Hrvatska je zemlja gdje se auto smatra nuždom. Ponegdje — jest. Ali za sve više Zagrepčana, Splićana i Riječana — nije. Samo im nitko nije napravio računicu.

Što auto zaista košta

Uzmite prosječan polovan auto srednje klase vrijednosti 12.000 €:

StavkaGodišnje
Amortizacija (10% godišnje)1.200 €
Osiguranje (kasko + AO)600–900 €
Registracija + tehnički200–350 €
Gorivo (10.000 km × 0,12 €/km)1.200 €
Servis i gume400–600 €
Parking (grad)600–1.200 €
Ukupno4.200–5.450 €/god.

To je 350–455 € miesečno — za auto koji koristite 45 minuta dnevno u prosjeku.

Godišnji trošak posjedovanja prosječnog automobila u RH Godišnji trošak auta (srednja klasa, rabljeni) Amortizacija ~1.200 € Gorivo ~1.200 € Osiguranje ~750 € Servis + gume ~500 € Registracija + parking ~600 € Ukupno: ~4.250 €/god. = ~355 €/mj.

Alternativa: bez auta u gradu

Realistična kombinacija za Zagrepčanina koji živi u centru ili u prstenu do 5 km od centra:

  • ZET miesečna karta: 30 € (Zagreb ima jednu od jeftinijih karata u EU)
  • Bolt / taxi za večernje izlaske i kišne dane: 30–50 €/mj
  • Rent-a-car za vikendom ili godišnji odmor: 40–80 €/mj (prosječno)
  • Nextbike ili osobni bicikl za kratke rute: 5–15 €/mj

Ukupno: 105–175 €/mj — naspram 355–455 € za auto.

Razlika: 180–280 € miesečno ili 2.160–3.360 € godišnje.

Nije za svakoga — ali jeste za više od vas misli

Bez auta je teže ako:

  • Živite u suburbanom ili ruralnom području bez javnog prijevoza
  • Imate djecu i vrtić koji zahtijeva prijevoz svaki dan
  • Radite u smjenama kad nema prijevoza
  • Nosite teški teret regularno

Nije teže ako:

  • Živite u gradu s dobrim javnim prijevozom
  • Radite u centru ili na ruti tramvaja/autobusa
  • Imate opciju rada od kuće barem par dana tjedno
  • Niste emotivno vezani za "svoje" auto

Jedna zanimljiva opcija koja raste u RH: suvlasništvo auta — dvije obitelji dijele jedan auto i troškove. Nije formalizirano kao u nekim EU zemljama, ali neformalno funkcionira u urbanim sredinama.


Izvori i dodatno čitanje