Netko u uredu predloži paintball. Kolegica s kroničnim bolovima u leđima šuti, jer se ne želi izdvajati. Netko drugi je prošli tjedan najavio da će vikend provesti s obitelji — a onda stigne poziv za "obavezno druženje" u subotu. Do ponedjeljka, umjesto jačeg tima, imate dvoje ljutih ljudi i jednu istegnutu mišicu.
Team building koji krene po zlu nije rijetkost, nego gotovo predvidljiv obrazac. I taj obrazac ima ime, po nekoliko konkretnih grešaka koje se ponavljaju iz firme u firmu.
Popis grijeha koji se stalno ponavljaju
Prvi i najčešći: vikend. Kad događaj "ukrade" slobodno vrijeme umjesto radnog, dobra aktivnost postane loše iskustvo prije nego što uopće počne — bez obzira koliko je program zapravo osmišljen. Drugi: fizička aktivnost bez obzira na kondiciju sudionika, koja umjesto zajedništva proizvede ozljede, frustraciju i loše raspoloženje. Treći: posao maskiran u zabavu — ako team building uključuje analizu budžeta ili brainstorming o poslovnim problemima, to nije team building, nego običan radni dan s drugim imenom. Četvrti: prekomjeran fokus na alkohol, koji brzo pretvori druženje u neugodnu situaciju. Peti: aktivnosti koje ne uzimaju u obzir različite karaktere — karaoke djeluje zabavno dok se ne sjetite da polovica tima mrzi biti u središtu pažnje.
Je li team building uopće obavezan?
Ovo je pitanje koje se redovito pojavljuje na hrvatskim pravnim forumima, i odgovor nije jednostavan da ili ne. Ako se događaj odvija tijekom radnog vremena i tretira kao dio radnih obveza, poslodavac ga u pravilu može organizirati u sklopu svojih ovlasti vođenja posla. Kad se seli izvan radnog vremena — navečer, vikendom — pravna i moralna slika se mijenja, i sve više zaposlenika otvoreno postavlja pitanje smiju li odbiti bez posljedica.
Hrvatski mediji su posljednjih godina više puta obradili baš tu temu — "kako reći ne team buildingu" nije šala nego stvarna nedoumica s kojom se ljudi nose, često bez jasnog odgovora od HR-a.
Kad zabava završi u hitnoj
Ozljeda tijekom obaveznog team buildinga otvara pitanje je li riječ o ozljedi na radu u smislu propisa o zdravstvenom osiguranju. Kriterij koji se najčešće koristi jest je li aktivnost bila organizirana i naložena od strane poslodavca, u kojem slučaju granica prema "radnom mjestu" postaje mnogo tanja nego što djeluje na prvi pogled. To automatski povlači i pitanja odgovornosti — nešto o čemu bi svaka HR osoba trebala razmišljati prije, a ne poslije nesretnog skoka s platforme na zip-lineu.
Prava priča iza otpora nije lijenost
Postoji uvriježeno mišljenje da IT stručnjaci i inženjeri "nisu za druženje" i da pokazuju malo interesa za team building. Ali kad se dublje zagrebe, otpor prema prisilnoj zabavi često nije apatija — nego, kako je jedan hrvatski autor to formulirao, pametna reakcija koja otkriva besmislenost, nevažnost i neslaganje riječi i djela unutar organizacije. Zanimljivo je da isti izvori bilježe rastuće sudjelovanje istih tih zaposlenika na događajima poput B2Run-a — dakle problem nije nedostatak volje za druženjem, nego autentičnost onoga što im se nudi.
Kako popraviti pristup, a ne samo ublažiti štetu
Rješenje nije ukinuti team building, nego promijeniti tko odlučuje o njemu. Anketa prije finalne odluke — ne formalnost, nego stvaran uvid u želje ljudi — mijenja gotovo sve nabrojane probleme odjednom. Radni dan umjesto vikenda rješava prvi grijeh. Ponuda alternativa (fizička aktivnost ili mirnija opcija) rješava treći. A tretiranje team buildinga kao benefita, a ne obaveze, rješava većinu ostatka.
Team building nije čarobno rješenje za lošu organizacijsku kulturu, niti lijek za nedostatak povjerenja u timu. Kad se koristi kao zamjena za stvarne razgovore o problemima, gotovo je zajamčeno da će krenuti po zlu — bez obzira koliko je lijepa lokacija ili skup catering.
