Pitanje koje nitko ne voli glasno postavljati: zašto softverski inženjer koji rješava bugove u kodu zarađuje više od učitelja koji svaki dan radi s 25 djece?
Nije to retorično pitanje. I ne postoji lak odgovor. Ali podatke vrijedi pogledati.
Prema dostupnim podacima za 2025., prosječna neto plaća softverskog inženjera u Hrvatskoj kreće se oko 1.845 eura. Učitelju bez napredovanja u osnovnoj školi, Ministarstvo znanosti je potvrdilo plaću od 1.481 eura neto — što je, treba reći, porast od 67% u odnosu na ranije. Ali i dalje 364 eura manje od IT kolege.
Dva puta, dosta različita novčanica
Da budemo precizni — nije baš fer uzeti samo početničku razinu za učitelje.
Sustav napredovanja u obrazovanju je slojevit. Učitelj mentor (prosječna dob 49 god.) u prosjeku prima 1.699 eura. Učitelj savjetnik (53 god.) — 1.932 eura. Izvrsni savjetnik (54 god.) — čak 2.122 eura.
Dakle, iskusan učitelj na kraju karijere može zaraditi više od prosječnog softverskog inženjera. Ali do te razine treba doći — i to traje desetljećima.
Grafikon otkriva nešto zanimljivo: mladi učitelj i mladi IT stručnjak se ne razlikuju drastično ako gledamo samo početak. Problem nastaje kada se pita: koliko brzo se to mijenja, i pod kojim uvjetima?
Zašto IT toliko zarađuje?
Odgovor je u jednoj riječi: tržište. Ili točnije — globalnom tržištu.
Softverski inženjer u Hrvatskoj nije samo u konkurenciji s domaćim poslodavcima. On ili ona može raditi remote za tvrtke iz Njemačke, SAD-a ili Skandinavije, koje plaćaju prema tamošnjim standardima. Poslodavci u Hrvatskoj moraju se natjecati s tim. Ako ne ponude dovoljno, gube talente.
Nema ničeg misterioznog u tome. Potražnja za programerima premašuje ponudu, vještine su specifične i skupo ih je razviti, a "dostava" rada je globalna. Tržišna ravnoteža se pomaknula u korist stručnjaka.
Zašto učitelji zarađuju manje?
Učiteljska plaća nije tržišna — ona je politička.
To nije kritika, to je opis stvarnosti. Plaće u javnom obrazovanju određuju se kroz kolektivne pregovore između sindikata i Vlade, a krajnji iznos ovisi o proračunskom prostoru i političkim prioritetima. Koliko god bio talentiran učitelj, ne može "otići raditi remote" za školu u Finskoj. Vezan je za lokalno tržište.
Taj institucionalni okvir ima svojih prednosti (sigurnost zaposlenja, napredovanje po jasnim kriterijima, mirovinski sustav), ali znači i da plaća ne reagira na tržišne signale onako kako to radi IT plaća.
Što je zapravo vrijedno?
Ovo je pitanje koje ekonomija ne može u potpunosti riješiti — jer ekonomija mjeri ono što je tržišno, ne ono što je društveno nužno.
Učitelja ne možemo zamijeniti algoritmom — barem ne u smislu koji zapravo broji za dijete. Ali tržišna logika kaže da jer su učitelji vezani za javni sektor i lokalno tržište, mogu zaraditi manje od nekoga čija je vještina globalno tražena.
Postoji, dakako, i argument da su IT tvrtke i dalje profitabilne jer im je produktivnost viša. Učiteljeva "produktivnost" je teže mjerljiva — i zato lakše zanemariti.
Nema tu jednog krivca. Ima sustav koji nagrađuje jedne kriterije više od drugih. Hoće li se to promijeniti? Teško, i ne brzo. Kolektivni ugovor za obrazovanje iz 2025. donio je porast — ali 1.481 euro i dalje nije plaća koja govori: "Ovo je zanimanje koje društvo smatra ključnim."
Možda bi trebalo biti.
Izvori i dodatno čitanje
- Ministarstvo znanosti — Plaće učitelja u osnovnim školama — službeni podaci o plaćama po razinama napredovanja
- Srednja.hr — Učiteljima rasla plaća dva puta u 2025. — detalji o kolektivnom ugovoru i reakcijama sindikata
- Assemblio — Softverski inženjer: plaće i opis posla — pregled IT plaća po razinama iskustva u Hrvatskoj
- Glas Istre — Prosjek plaća informatičkih inženjera viši od 3.100 eura bruto — usporedba IT plaća s ostalim zanimanjima
- MojPosao — Najviše zarađuju IT-evci i zaposleni u Zagrebu — analiza plaća po sektorima i regijama
- Plaće u obrazovanju — MZOM, 2025. — službeni tablični pregled plaća u sustavu obrazovanja
