Regrutacija koja ne izgleda kao regrutacija
Skupina studenata koja cijelu noć pije energetska pića i piše kod za nagradu od tisuću eura ne izgleda kao klasičan proces zapošljavanja. A upravo to jest — samo prerušeno u zabavu. Hrvatske IT tvrtke odavno su shvatile da je hakaton jeftiniji i učinkovitiji način probiranja budućih zaposlenika nego mjeseci filtriranja CV-jeva ljudi koji nikad nisu napisali stvaran projekt pod pritiskom.
Zašto tvrtke sponzoriraju natjecanja umjesto klasičnih oglasa
Hrvatske IT tvrtke sponzoriraju konferencije, natjecanja i meetupove kao način pomoći pri regrutaciji i stvaranju novog talenta. Takvi događaji predstavljaju izvrsnu priliku za tvrtke da se osobno predstave kandidatima — umjesto suhoparnog opisa posla na portalu, kandidat vidi kako tim stvarno razmišlja i radi pod pritiskom vremenskog ograničenja.
Natjecanja koja postoje dulje nego što mislite
Hrvatsko otvoreno natjecanje u informatici i natjecanja koja organizira Hrvatski savez informatičara postoje godinama, prvotno kao akademska natjecanja za srednjoškolce i studente. Ono što se promijenilo je da tvrtke danas aktivno prate rezultate tih natjecanja kao neformalnu bazu talenata — netko tko dobro plasira na državnom natjecanju u informatici često dobije poziv na razgovor prije nego uopće pošalje prijavu.
Ljetne prakse kao produženi hakaton
Ljetne IT prakse za studente funkcioniraju na sličnom principu, samo raspoređenom kroz duže razdoblje. Studenti se upoznaju s konkretnim projektima i tehnologijama tvrtke, dok tvrtka istovremeno procjenjuje hoće li im ponuditi stalni posao nakon diplome. Za tvrtku, praksa je jeftiniji i precizniji filter od klasičnog razgovora za posao — šest tjedana stvarnog rada otkriva više o kandidatu nego sat vremena tehničkih pitanja.
Brojke koje pokazuju zašto se ovaj model isplati
Hrvatska IT industrija je u posljednjih pet godina povećala broj zaposlenih za 45,4 posto, a broj tvrtki za više od 50 posto, uz izvozne prihode od gotovo 12 milijardi kuna. Uz tako brz rast, klasični kanali zapošljavanja — oglasi, agencije za zapošljavanje — jednostavno ne stignu popuniti sve otvorene pozicije, što objašnjava zašto su tvrtke prisiljene izmisliti kreativnije, brže načine probiranja kandidata prije diplome.
Rizik modela koji se rijetko spominje
Model ima i svoju sjenu: kandidati koji ne sudjeluju u natjecanjima ili nemaju vremena za neplaćene ljetne prakse — često studenti koji uz fakultet moraju raditi honorarni posao za život — statistički imaju manje prilika ući u ovaj neformalni kanal zapošljavanja. Formalna prijava na oglas ostaje jednako valjana, ali informalni kanal kroz natjecanja tiho postaje brži put za one koji si ga mogu priuštiti vremenski.
Hakatoni i studentska natjecanja su postali paralelni, neformalni sustav zapošljavanja u hrvatskom IT sektoru — brži i jeftiniji od klasičnog, ali i manje transparentan za one koji ne znaju da taj sustav uopće postoji.
