Zamislite da umjesto da sami pretražujete deset stranica u potrazi za najboljom cijenom novih tenisica, jednostavno kažete AI asistentu što trebate, a on sam pronađe, usporedi i plati narudžbu — bez da ijednom otvorite web trgovinu. To više nije hipotetski scenarij iz budućnosti. Od lipnja 2026. to je stvarna, dostupna funkcionalnost, izgrađena izravno u infrastrukturu najvećih platnih mreža na svijetu.

Trenutak kad je sve postalo stvarno

Agentic commerce je online kupovina u kojoj AI agent pronalazi, uspoređuje i kupuje proizvode u vaše ime, umjesto da sami kliknete na "plati". Deseti lipnja 2026. Visa je uključila svoju platnu mrežu u ChatGPT, omogućivši AI agentima da dovrše kupnju kod bilo kojeg trgovca koji prihvaća Visa kartice — potez koji praktički briše granicu između razgovora s AI asistentom i stvarne transakcije.

Tko sve gradi ovu infrastrukturu

Glavni igrači u ovom prostoru su Visa, sad integrirana s OpenAI-jevim ChatGPT-om, Mastercard sa svojim Agent Pay okvirom, te Google s otvorenim AP2 protokolom. Visa-in Intelligent Commerce Connect, pokrenut u travnju 2026., prihvaća plaćanja kroz više različitih protokola putem jedne integracije, dok Mastercard-ov Agent Pay veže tokenizirane vjerodajnice uz specifične agente, trgovce i pravila pristanka korisnika.

Procjene veličine agentic commerce tržišta u SAD-u do 2030., prema izvoru Procjene tržišta u SAD-u do 2030. (mlrd $) Morgan Stanley 190–385 Bain 300–500 McKinsey / ICSC do 1.000

Zašto je OpenAI već jednom pokušao i podbacio

Zanimljivo, ovo nije OpenAI-jev prvi pokušaj u ovom prostoru. Raniji OpenAI-jev Instant Checkout bio je sklon greškama, naplaćivao trgovcima naknadu od otprilike 4 posto i imao slabo usvajanje prije nego što je povučen u ožujku 2026. Novo Visa partnerstvo predstavlja znatno ozbiljniji, infrastrukturno dublji pokušaj, izgrađen izravno na postojećoj platnoj mreži umjesto na zasebnom, paralelnom sustavu.

Najveći neriješeni rizik: tko snosi odgovornost

Glavni neriješen rizik jest pitanje odgovornosti kad agent kupi krivu stvar, budući da su pravila o sporovima za kupnje putem agenata i dalje u fazi dogovaranja. Ovo je pravno pitanje bez presedana u tradicionalnom modelu potrošačke zaštite — kad čovjek klikne "kupi", odgovornost je jasna; kad AI agent samostalno donese odluku unutar zadanih parametara, granica postaje znatno mutnija.

Prijevara kao središnji, još nerazriješen problem

Prijevara je središnji neriješen problem: agentic transakcije uklanjaju bihevioralne signale na koje se sustavi za otkrivanje prijevare oslanjaju, a takozvana "prijateljska prijevara" već čini otprilike 75 posto povrata sredstava. Postoji i konkretan novi rizik "fantomskih trgovaca" koji varaju chatbotove da izvrše plaćanja unatoč tome što uopće nemaju zalihe traženog proizvoda — potpuno nova kategorija prijevare specifična za ovaj model kupovine.

Kako potrošači stvarno gledaju na ovo

Dok 45 posto potrošača izjavljuje da im je ugodno prepustiti AI agentima da dovrše kupnju u njihovo ime, čak 95 posto istovremeno izražava barem jednu zabrinutost vezanu uz agentic commerce. Polovica američkih potrošača izjavljuje da bi imala veće povjerenje u agentic commerce kad bi zaštita od prijevare bila jasno uspostavljena — signal da tehnologija trenutno prednjači pred povjerenjem korisnika, a ne obrnuto.

Ono što ostaje neizvjesno nije hoće li AI agenti postati dio svakodnevne kupovine — infrastruktura za to sad postoji kod najvećih platnih mreža na svijetu — nego koliko će brzo regulatori, banke i sami potrošači uspjeti izgraditi povjerenje i pravnu jasnoću potrebnu da ta infrastruktura zaživi u punom opsegu, umjesto da ostane tehnički impresivna, ali rijetko korištena mogućnost.

Izvori i dodatno čitanje