4-dnevni radni tjedan u Hrvatskoj: tko ga stvarno primjenjuje i isplati li se

Logička matrica ga koristi od 2018., Webpower Adria po modelu 100:80:100. Razlika između kompresiranog i skraćenog tjedna — i za koga model uopće ima smisla.

Firme koje su probale i nisu se vratile

Kad se priča o četverodnevnom radnom tjednu, obično se navodi Island ili Belgija. Rijetko tko spomene da su ga hrvatske tvrtke uvele prije nego što je postalo globalna vijest — i da se, prema onima koji su ga isprobali, nitko od njih nije vratio na pet dana.

Tko je prvi krenuo

Logička matrica, konzultantska tvrtka, uvela je četverodnevni tjedan još 2018. i praktički ga primjenjuje od tada, uz kratku pauzu tijekom lockdowna. Imago Ogilvy je model uveo 1. siječnja 2022. Webpower Adria je krenula kasnije, ali s možda najjasnije definiranom formulom — takozvani model 100:80:100: sto posto plaće, za osamdeset posto radnog vremena, uz očekivanu stopostotnu produktivnost.

Zanimljivo je da rezultat u Webpower Adriji nije bio pad, nego održavanje ili čak povećanje produktivnosti — uz mjerljivo veće zadovoljstvo zaposlenika.

Dva različita modela, ne jedan

Bitno je razlikovati dva pristupa koja se oba zovu "četverodnevni tjedan". Kompresirani model znači deset sati dnevno kroz četiri dana, uz tri slobodna dana — ukupan broj radnih sati ostaje isti, samo se raspoređuje drukčije. Skraćeni model znači osam sati dnevno kroz četiri dana, što je stvarno smanjenje ukupnog radnog vremena s četrdeset na trideset dva sata tjedno.

Razlika je važna jer prvi model ne mijenja ništa u pogledu opterećenja — samo gušće raspoređuje isti posao — dok drugi zahtijeva da se ista količina posla obavi u manje vremena, ili da se posao stvarno smanji.

Ono što izvještaji ne kažu dovoljno glasno

Kad se pročita detaljnije, primjer Logičke matrice pokazuje nešto što se lako preskoči: model tamo koristi samo jedna osoba tjedno, rotirajuće, ne cijeli tim odjednom. To je bitno drukčija implementacija od Webpower Adrije, gdje je cijela tvrtka prešla na model. Kad netko kaže "hrvatska firma ima četverodnevni tjedan", vrijedi pitati misli li na cijelu tvrtku ili na rotirajući raspored za pojedince.

Za koga ovo uopće ima smisla

Model najbolje radi u poslovima gdje se rezultat mjeri isporukom, ne prisutnošću — konzalting, marketing, softver. Teže je primjenjiv u proizvodnji, maloprodaji ili zdravstvu, gdje netko mora biti fizički prisutan pet ili sedam dana u tjednu bez obzira na raspored pojedinog zaposlenika.

Zato je realnije očekivati da će se četverodnevni tjedan širiti sektorski, a ne kao nacionalna promjena zakona o radu — barem u sljedećih nekoliko godina.

Iskustva hrvatskih agencija koje su ga uvele imaju jedan zajednički ton: nitko se ne kaje. To ne znači da je model univerzalno rješenje, ali znači da tvrdnja "u Hrvatskoj to ne može funkcionirati" više ne stoji — netko je to već dokazao krivim, i to više puta.